Ako uzmete inicijale imena vlasnice ovog brenda i riječ Art dobit ćete Sartess, razigran brend iz Samobora kojeg je osmislila Snježana Sirovica.
Ljubav prema šivanju je oduvijek prisutna kod Snježane pa je nakon završene srednje ekonomske škole odlučila upisati krojački tečaj i krenula u svoju poduzetničku priču.
Prve torbe Sartess nastale su kao Snježanina ideja da svoj vedar karakter prenese i na torbice kako bi osvježila svoje odjevne kombinacije. Ubrzo se proširio krug djevojaka i žena koje su se i same pronašle u tom stilu i u svom ormaru željele imati baš taj upečatljivi modni dodatak.
Sa simpatičnom Snježanom razgovor u Samoboru je krenuo s temom torbica, a završio na putovanjima i raznim idejama. 🙂
Evo što nam je Snježana sve ispričala.
Za početak, koliko službeno brojiš postojanje brenda?
Brend Sartess postoji već desetak godina iako je službeno na sceni zadnjih pet godina. Počelo je kao hobi koji sam imala uz “pravi” posao i vremenom preraslo u full time job.
Stil odijevanja je vezan u karakter osobe, kako bi ti opisala svoj stil i sebe kao osobu?
Moj način odijevanja ovisi o danu, obično sam u strci jer mi je radiona dosta udaljena od mjesta gdje živim, pa kombiniram kako i kada ću u nabavku materijala, na poštu, fotkanje… Tako da sam obično u trapericama, a ormar mi je pun novih majica i tunika. 🙂
Inače, jako volim karirane kapute i šarene bomber jaknice i to si uvijek rado šivam. Volim vesele boje i kombiniranje više boja i uzoraka i svaku ozbiljniju kombinaciju volim ublažiti fora torbicom, naravno. 😀 Vjerujem da je to odraz mog karaktera da u svemu ozbiljnom nađem nešto šaljivo… 🙂
Kad si krenula u izradu torbica, jesi li razmišljala da bi ti to mogao biti glavni posao?
U izradu torbica krenula sam sasvim slučajno i nisam se planirala posvetiti torbicama već odjeći. Prvo što sam sašila kad sam kupila prvu šivaću mašinu bila je torbica, pa nova za svaki vikend, pa za poklon frendicama… I tako su postale zamijećene… Nekako sam se potajno nadala da bih se mogla baviti samo šivanjem ali tu me sputavalo moje obrazovanje koje nije imalo veze s izradom odjeće.
Kako su prve vlasnice torbica došle do tebe?
Nakon što sam razveselila svoje prijateljice torbicama i one su počele naručivati za druge, a sve je krenulo ozbiljnije kad sam otvorila službeni profil na Facebooku.
Svaka od torbica je mala priča za sebe. Što je tebi inspiracija za nove kreacije?
Inspiracija za torbice je posvuda, gdje god se nalazim primjećujem odnose stvari u prostoru, boje, oblike, kombinacije. Radim torbice s raznim motivima i sve bi ih sama nosila. Imam puno strip materijala, crtića i točkica i moje torbice su uglavnom šarene, ali volim ponekad ubaciti i neke jednostavnije motive.
Torbice na nekim fotografijama djeluju minijaturno, koje su zapravo dimenzije torbica?
Iako torbice izgledaju kao mali novčanici za sitniš, zapravo su taman veličine. Uvijek mi je sve što trebam na svom mjestu dok se u velikim torbama ili ruksacima stvari izgube, nikada ne mogu naći ono što trebam, pa ruksak nosim uglavnom na putovanjima.
Kakve materijale koristiš kod izrade?
Za izradu torbica koristim sve materijale osim kože, bitan mi je dezen i da je materijal malo čvršći. Volim materijale s premazom, dobri su za održavanje. Sve materijale još dodatno podljepljujem da drže oblik torbice.
Jak konac i šivanje metalnog spoja, za tebe često znače žuljeve. Jesi li razmišljala da u nekoj drugoj varijanti radiš torbice i isključivo sve na šivaćoj mašini?
Torbice spajam na šivaćoj mašini, a zašivanje okvira na torbicu radim ručno i to je teži dio pogotovo kad radim s debljim materijalom kao što je traper. Alternative za takav način izrade nema i najvažnije da je da sam na kraju zadovoljna kvalitetom i da me uvijek razveseli gotovi proizvod.
Privatno voliš putovati, ali na putovanjima nikada ne zaboravljaš na torbice. Na koji način nastojiš spojiti te dvije ljubavi?
Jako volim putovanja i kad god mi prilike dopuste, odem negdje gdje još nisam bila i svugdje nalazim zanimljive kulise za fotkanje torbice. Ovo ljeto smo putovali engleskom i škotskom i za to putovanje sam pripremila kariranu škotsku torbicu, a upotpunila sam ju bedževima koje sam tamo našla. Bedževi su mi omiljeni suveniri koji svugdje kupujem. Imam i irsku zelenu torbicu i španjolsku koja je nastala nakon posljednjeg putovanja u Madrid. 🙂
Kakav je tvoj doživljaj Madrida? 🙂
Volim osjetiti puls velikog grada, ali više volim engleska i škotska sela, lokalne pubove, mirnije okruženje i prirodne ljepote. U Madridu sam posjetila muzej Prado i to me se jako dojmilo.
Imaš li u ponudi i torbice koje su asocijacija na tvoj rodni grad i za kakvu publiku su takve torbice?
Prije par godina u suradnji s Lanom iz Lana’s Duckass osmislile smo torbice sa samoborskim motivima i to je trajalo neko vrijeme dok nije došlo do zasićenja, međutim osim kao lijepe torbice manje su prepoznate kao zgodan suvenir, pa se ta suradnja ugasila.
Reci nam za kraj, koja je tvoja omiljena torbica i koliko svojih torbica imaš u ormaru? 🙂
Zaista ne mogu izdvojiti omiljenu torbicu, ali jako volim motive s konjima i te torbice me asociraju na božićno vrijeme pa bi rekla da su mi među dražim torbicama.
A iznenadila bi se, ali vlastitih torbica nikad nemam puno, trenutno imam dvije-tri. Jednu s krznom koja sad kreće u upotrebu i dvije šarene, ljetne. 🙂
Pošalji ili podijeli na: