Idea putovanja- Gabrijelina ideja uspješne karijere

Neke ljubavi i afinitete prema poslu otkrijemo kad smo odrasli i život ili obrazovanje nas vodi u tom smjeru, a neke su tu oduvijek prisutne u našem životu i predstavljaju prve slike koje pamtimo iz djetinjstva. S tom ljubavi rastemo, a tako raste i ljubav prema tom poslu.

Još kao malena djevojčica Gabrijela se upoznala s autobusima i postala važan pratitelj na putovanjima na kojima je vrlo često kao vozač bio upravo njezin otac, koji je imao dva vlastita autobusa. To je bio posao kojim je brinuo za obitelj, a za Gabrijelu prilika da se upozna s putovanjima na nešto drugačiji način.

Iako bi toliko viđenih gradova, kod nekih ljudi dovelo do zasićenja jer su sve već vidjeli, u Gabrijeli se taj osjećaj sreće kad posjećuje gradove, razvio u želju da ljepote putovanja i upoznavanja drugih gradova prenese i drugima. Tako je nakon završene turističke škole, u Zagrebu upisala Ekonomski fakultet, smjer Turizam te dobila i stipendiju grada Samobora.

Uz razne poslove na početku karijere, danas je uspješna poduzetnica koja je izgradila karijeru i otvorila turističku agenciju koja je danas postala brend te bilježi zavidne brojke poslovanja. Najvažnije od svega izgradila je tim ljudi koji, kad je o poslu riječ, surađuju kao obitelj. Tu toplinu prilikom ugovaranja aranžmana osjećaju i putnici koji se uvijek rado odlučuju za aranžmane ove provjerene agencije.

Gabrijela, kakva su tvoja sjećanja prvih vožnji autobusom?

Moj tata je imao autobus dok sam bila još jako mala, to je bio Mercedes 303. Mama me slala s tatom na put da mu dajem bombone 505 da ne zaspi. Vozio je često sam. Trst, Nagykanizsa, Graz, Leibnitz. Prvi shopping kod “bosanca” u Austriji. Prašak i riža! Prva pernica na kat iz Leibniza! Milke! Čekanje na granicama po par sati, ma to je bio gušt.

Da se vratimo na tvoj početak karijere. Svoje školske obaveze i aktivnosti si odradila besprijekorno i to svakodnevno putujući u Zagreb iz mjesta u okolici Samobora. I onda je konačno uslijedio tvoj prvi pravi posao. Što si radila i je li zaista bio posao kakav si priželjkivala?

Ja bi rekla da sam iz Ruda. To je mjesto za koje gotovo svi znaju.  Nije to baš malo mjesto. Davno smo imali i svoju poštu. 😀

Moj prvi posao je bio u firmi Pascoli, koja je prodavala rezervne dijelove autobusa. Zaposlili su me jer sam znala talijanski, ali najmanje sam znala kako se zove uljno brtvilo ili lamela na talijanski, ali brzo čovjek sve nauči. Po cijele dane sam bila u radioni s dečkima, mehaničarima i bilo nam je super. Do grla u ulju! Ali napravili smo odličan sistem kojim smo kontrolirali nabavku novih dijelova i potrošnju istih. To je bila 2003. i divno iskustvo za ženu. Danas, u slučaju da idem na put s vozačem koji me baš ne simpatizira onda mu prvo kažem dimenziju guma i lupetam kako neki vozači to niti ne znaju. Uglavnom me samo pogleda otkud to znam i ubrzo kroz priču postanemo najbolji prijatelji. 😀

Upustila si se u ozbiljan poduzetnički pothvat potpuno sama. Kakva je bila tvoja ideja oko turističke agencije?

Imala sam samo ideju da se želim zvati Idea, jer moj mozak proizvodi ideje na dnevnoj bazi. Sve drugo mi je bilo potpuno novo i nisam znala što i kako.

Idea putovanja je započela s radom početkom 2015. godine. Smatraš li danas da si ispunila svoja očekivanja?

Apsolutno. I više od toga. Sad je došla ona faza zamora, ali odem na put čim me fjaka uhvati.

Koliko se pojam turističkih destinacija promijenio u vrijeme kada si se počela tek baviti ovim poslom i danas?

Poprilično. Cijene su pale. Sve je puno pristupačnije, ljudi u konačnici više putuju jer su informiraniji. Bez obzira na terorizam. Ubrzo smo svi postali svjesni kako je to nova bolest moderne civilizacije.

Gotovo na svim fotografijama Idea putovanja u pratnji je plišani medvjedić. Kako je on postao zaštitno lice Idea putovanja?

To je naš medo Bobi! Naša maskota. Nosili smo ga na putovanja i slikali kako bi ljudi prepoznali našu maskotu i povezali s Idea putovanja.

Dugo godina si u turizmu, privatno i profesionalno. Možda je jednostavnije da te pitam da nabrojiš gdje nisi putovala?

Island. Kina. Japan…desno od Dubaija. Recimo. Volim putovati ponekad na ista mjesta više puta. Ne znam baš razlog tome.

Koja tri mjesta bi izdvojila kao tvoje omiljene destinacije i zbog čega?

  1. New York je moj broj jedan! Zato što je to grad koji živi 100 na sat, izrazito europski, a opet Amerika!
  2. Rim jer volim sve što ima veze s Italijom, a Rim je moj grad, moj drugi dom. Možda zato što sam ga 1996. propješačila uzduž i poprijeko.
  3. Moj treći favorit je Istanbul. Sve ono što kad poludiš želiš doživjeti je Istanbul. Najbolja klopa, divni ljudi, sultanije, intrige. Dva kontinenta koje gledaš kad ispijaš čaj na kartonu na Bosporu.

Što tebi predstavlja putovanje? Obraćaš li pažnju na različitosti u kulturi i ljudima?

Meni je putovanje odmak od svega što me tišti, smeta, kao da kad pređem granicu zaboravim na sve i prodišem. Kad se vratim kao da uzmem dodatnog zraka i snage za dalje. Više obraćam pažnju na svoje prijatelje koje imam u svakoj državi. Zapravo, uspoređujem njih, koji su divni ljudi spremni za mene napraviti sve što treba nasprem nekih koji su u mojoj blizini a ne bi reagirali tako srdačno.

Spomenula si kako veliku ulogu u tvom životu ima sinčić. Koliko je star i pokazuje li on interes za putovanja?

Ima 5 godina, zove se Emanuel i najdivniji je muškarac u mom životu. Moja prva ljubav je posao, jer to sam ja, a druga on. Znam da zvuči malo suludo, ali ne znači da je on broj dva, nego su to dvije potpuno različite ljubavi. Za sada ga samo jako more privlači i avioni, ništa pretjerano. Putuje i on s nama. No, moram priznati kako mama najviše voli putovati sama. 🙂

Nadaš li se da će i on jednoga dana imati svoj vozni park autobusa ili turističku agenciju? 🙂

A joj! Ne znam. Mislim da baš nije taj tip. 😀

Svaki posao ima svoje lakše i teže dane, kako se ti nosiš s nepredviđenim situacijama na putovanju i sa stresom generalno?

Sa stresom teško. Mislim da su godine i iskustvo jedino što može umanjiti taj stres. Ako znaš za neku radionicu, a da pali, samo javi! (smijeh)

A nepredviđene situacije na putovanju su ono što se trudim izbjeći pod svaku cijenu iako je, naravno, sve je to dio ovog posla. Da je lako nije, ali robot nisam. Dogodi se, pokušavamo uvijek riješiti kako bi bili putnici zadovoljni. Bez dobrih partnera prijevoznika, stalnih vodiča i divnih agenata u svim državama ovo ne bih mogla sama. Naravno i bez mojih cura iz poslovnice koje već znaju putnike i prave su maherice.

Imaš li neki svoj ritual prije puta?

Da, imam, moram sinu spremiti odjeću točno za svaki dan dok me nema jer bi ga muž obukao kao za fašnik. Imam i fotografiju prije jednog putovanja, kao dokaz. (smijeh)

Postoji li nešto što uvijek moraš ponijeti s putovanja? Suvenire pretpostavljam više ne kupuješ? 🙂

Ima kako ne, barem jedne cipele. Ili torbu. 😀

Planiranje putovanja, zbog niza formalnosti, radi se ponekad i godinu dana unaprijed. Kakva si privatno kad su planiranje i obaveze u pitanju?

Kod mene je to ad hoc, kad imam vremena, a nemam grupa sjednem u auto i odem. Bukiram preko booking.com večer prije.

Koji savjet bi dala ženama koje se tek odlučuju na poduzetničke vode?

Puno strpljenja. Ništa ne ide preko noći, ali doslovno. I puno se moliti Bogu. I imati nekoga tko je podrška, bilo kolegu ili muža. Nekog. Ponekad je stvarno teško. Ali moj posao je moj život. Ne bih ga mijenjala za ništa na svijetu. Kad dođeš u fazu da si sretan što imaš nešto samo svoje, nešto što si gradio, onda si apsolutno ispunjen i istinski sretan. Tako je puno lakše nizati uspjehe, pa i korak po korak učiš svakog dana i nekako odrastaš uz sve nedaće koje ti posao nosi. Upravo te sve nove situacije i mene čine boljom svakim danom i trudim se naučiti nešto, stati, razmisliti pa znaš onu “drugi puta ću pametnije”! 🙂

 

Pošalji ili podijeli na:

COPYRIGHT © 2018. SADRŽAJ UREĐUJE IVANA BERIŠIĆ. SVA PRAVA PRIDRŽANA.