Očuvanje tradicijske kulturne baštine zadatak je svih nas kroz priče i događaje te čuvanje ostavštine naših starih. Znanje o davnom zanatu tkanja na starom stroju kako su radili naši stari, Ivanu je potaknulo na ideju da ozbiljno pristupi ovom poslu i osigura da se u mnogim domovima i uslužnim objektima ove tkanine mogu naći kao prepoznatljivo obilježje starog vremena.
Etno Motiv ukratko
- Naziv brenda?
Etno Motiv - Koliko dugo brend postoji na tržištu?
Od 2015. godine - Ime i prezime osnivačice brenda:
Ivana Hađina - Datum rođenja:
15.06.1978. - Završeno obrazovanje:
Ekonomista
Uz današnje lako dostupne industrijske tkanine ovakva vrsta posla je pravi izazov, a sa svojim poslom najbolje će nas upoznati Ivana Hađina koja iako je nedavno postala majka, i dalje svoju ljubav prema Etnu uspješno balansira s privatnim životom.
Ivana kako bi sebe ukratko predstavila i opisala kao osobu?
Uh, moram priznati da mi je to jeko teško pitanje jer ne znam da li sam to ikada uspjela realno napraviti. Smatram se običnom i pozitivnom osobom, sa svakodnevnim navikama i problemima, jedino što malo odskače je neuobičajeni posao. 🙂
Drugi kažu da sam avanturistica obzirom da sam dio svijeta proputovala sama u vlastitom aranžmanu i obzirom da sam se usudila u Hrvatskoj pokrenuti proizvodnju. E, sad da li je to avanturizam ili ludost, na svakome je da procijeni sam. 😀
Što za tebe znači voditi vlastiti posao i koji je bio tvoj glavni razlog pokretanja vlastitog posla?
Kad sam pokretala projekt nisam mislila da će mi to postati posao, u to vrijeme je bio više hobi jer sam imala stalan posao i gledala sam na Etno Motiv kao na način da očuvam dio hrvatske kulturne baštine. No, vrlo brzo nakon njegovog početka sam dobila otkaz i bilo je ili tražiti novi posao ili pokušati od ovoga napraviti posao.
Od onda su prošle dvije godine i za sada ispada da je to bila dobra odluka. Ovisiti sam o sebi je istovremeno zastrašujuće i prekrasno. U Hrvatskoj je na žalost takva poslovna klima da, bez obzira koliko se trudio i zalagao na radnom mjestu, to vrlo često nije prepoznato od strane poslodavca i to rezultira svakodnevnom frustracijom. Zbog toga je ‘biti sam svoj gazda’ za mene nešto neizmjerno vrijedno i nezamjenjivo, bez obzira na sve druge probleme koji dolaze s tim.
Reci nam nešto više o brendu i viziji brenda koju si imala na početku stvaranja.
Kako sam već navela ranije, brend je pokrenut kako bi se očuvala hrvatska tradicija tkanja koja je oduvijek imala veliku ulogu u našoj baštini, što je prepoznatljivo i vidljivo na iznimnim narodnim nošnjama iz svih krajeva. Kad je tome dodana poslovna nota, vizija se proširila na dostupnost tradicijskih tkanina, kako svim domaćinstvima, tako i komercijalnim objektima. Ručno tkanje je nešto posebno ali nema komercijalnu primjenu. Tu uskačem ja 😀 i proizvodim sve te naše tradicijske motive na industrijskom tkalačkom stroju čime oni postaju dostupni gotovo svakome.
Tu sam pronašla nišu jer se u hrvatskoj nitko ne bavi time (a koliko znam, niti u široj okolici). Od tih tkanina zatim radim prekrasne stolnjake i nadstolnjake, dekorativne jastučnice, šalove, a zadnjih se godina i radi puno odjeće od njih.
Kakva su tvoja iskustva sa zakonskim regulativama kod pokretanja i održavanja vlastitog posla?
Komplicirana. Ne znam da li se išta promijenilo od 2015., ali mi je neshvatljivo da u 21. stoljeću moraš obilaziti Fine, banke, porezne po nekoliko puta da bi pokrenuo posao. Pogotovo u situaciji gdje bi država trebala olakšati ljudima da se zaposle i pokrenu male biznise, obzirom da oni nose i pokreću dobar dio ekonomije. No na žalost, mislim da još puno vremena proći prije nego se to prepozna.
Isto se odnosi i na razna poboljšanja u poslovanju, npr. već neko vrijeme razmišljam o otvaranju web shopa jer me to tržište traži, ali jednostavno nemam volje trenutno se baviti svom papirologijom koju moram pribaviti (a da troškove uopće ne spominjem).
Tako da, nastojim trošiti što manje živaca oko svega toga, pratim što moram i to je to.
Što je tebi bilo najteže u pokretanju posla i na koje prepreke i izazove danas nailaziš?
Najteže je bilo u glavi posložiti taj novi moment gdje ovisiš sam o sebi. Znaš da ti nitko neće platiti doprinose i isplatiti plaću svaki mjesec, te da će biti trenutaka kada možda to nećeš moći napraviti. Mislim da je svima koji su krenuli u vlastiti posao upravo to najteži izazov. Jednom kad to prihvatiš i počneš drugačije gledati na financije, sve je lakše.
U poslovnom smislu najteže je jer poslujem na malom i vrlo ograničenom tržištu, a širenje izvan okvira Hrvatske je komplicirano i zahtijeva više financija nego što ih imam na raspolaganju.
U čemu je za tebe posebnost posla kojim se baviš?
Njegova jedinstvenost, više se gotovo nitko ne bavi tkanjem i danas je ono egzotika. Pa onda svi ti uzorci koje mogu napraviti, njihova kompleksnost, boje, ma sve!
Od svega je najljepše kad se ljudi jave da ih podsjećam na djetinjstvo, na bake, na mame, na krajeve u kojima su odrasli te da im obnavljam uspomene.
To je za mene jedna vrijednost koju je teško opisati obzirom da govorimo o stolnjacima tj. artiklima koji po svojoj definiciji nisu sentimentalan proizvod.
Ako nisi okupirana poslom, kako privatno provodiš vrijeme?
Do prije godinu dana sam svo slobodno vrijeme trošila na putovanja, a zadnjih šest mjeseci nemam slobodnog vremena tj sada slobodno vrijeme trošim na posao, a svo ostalo vrijeme na svoju bebu. 🙂
Koji je najbolji savjet koji si dobila od početka pokretanja vlastitog posla?
Nisam ustvari dobila nikakav konkretan savjet, ljudi su mi samo govorili da jednostavno probam i da nemam što izgubiti. Mnogima se to izvana tako čini iako to nije tako lako, naravno.
Za kraj razgovora, reci nam što bi ti savjetovala osobama koji razmišljaju o pokretanju vlastitog posla?
Da jaaaako dobro razmisle, naravno. Stave na papir sve pluseve i minuse. I da se spreme na život bez radnog vremena i da više nikada neće otići na godišnji opušteni. Da će svaki dan biti borba, svaka noć prepuna razmišljanja što sutra napraviti. Ali da će uz put neizmjerno uživati. 🙂
