Poduzetna žena je svaka žena koja ne samo da sanja o uspjehu nego pokazuje inicijativu i svakodnevno naporno radi kako bi ostvarila svoje snove, bilo da je riječ o poslu ili da učini nešto dobro za svoju obitelj ili zajednicu. Zato vam želimo predstaviti ove divne žene koje su pronašle načina za inicijativu i svakodnevno rade kako bi usrećile, sada već nebrojeno, puno ljudi.
Upoznajte Silviu, Katarinu, Terezu i Mirtu. Želju da pomognu drugima, one su pretočile u stvarnost i u kratkom roku pronašle način kako realiziraju ideju. Objektivne prepreke poput međusobne udaljenosti i nedovoljno sredstava da pomognu svima ih nisu udaljile od zajedničkog cilja. Okupile su na tisuće i tisuće ljudi koji se žele uključiti, što govori da manja skupina ljudi spremna pomoći zapravo nije toliko mala. I upravo to je ono što nas veseli. Kao i mogućnost da preko Čarolije darivanja svaki dan imamo priliku nekome pomoći, i to poprilično jednostavno, jer su ove vrijedne vile odradile već dio posla da saznaju na koji način doći do ljudi u potrebi, a na vama je samo da se uključite. 🙂
Žena poput naših junakinja ima svuda oko nas. Ako ne pune naslovnice dnevnih novina, ne znači da ih nema. Tiho i mrljivo rade, a svakodnevno odvajaju svoje vrijeme u želji da razvesele druge.
Ako niste počeli pratiti stranicu Čarolija darivanja svakako kliknite da vidite što rade, a ako pratite stranicu mogli ste primijetiti da nigdje nećete sresti istaknute glavne „aktere“ ove priče. Sebe ne žele stavljati u prvi plan i skupljati zasluge za uspješno realizirane akcije. I upravo zato su vrijedne da njima posvetimo članak i da njihova priča posluži kao inspiracija drugima. O samom projektu će nas najbolje upoznati one same.
Drage Silvia, Katarina,Tereza i Mirta,
odakle je došla ideja da krenete i koji su bili prvi koraci, jeste li odmah napravile Facebook stranicu?
Mirta: Priča je krenula prije Božića 2015. godine i tada se Facebook stranica zvala Božićno darivanje djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi – tako nešto. Toliko je bio kompliciran naziv stranice da sam i sama zaboravila! 😀 Poslije smo akciju nazvale Božićna čarolija. Meni je ideja pala na pamet jednom prilikom kada mi je sin rekao da bi htio bager, pa kamion… Razmišljala sam… tko ostvari sve te želje djeci koja nemaju roditelje?
Također sam čula za jednog dečka koji je godinu prije tako sakupio prijatelje pa su ispunili želje jednom domu. Pomislila sam da uz Fejs možemo napraviti i puno više. Prezentirala sam ideju Katarini, svidjela joj se i krenule smo. Kontaktirale smo Klasje iz Osijeka, prepale se kad nam je ravnateljica rekla da imaju preko 100 djece i zamolile ju da se ne naljuti na nas ako ne uspijemo jer nismo računale s tolikom brojkom.
Katarina: U to vrijeme je bila aktualna i priča s izbjeglicama kojima smo i Mirta i ja nosile pomoć pa je ovo nekako bio logični nastavak da napravimo nešto konkretno. Osim izbjeglica, bile smo pomagale i nekim udrugama iz Zagreba, npr; Mali zmaj, FB humanitarci i Dobra volja, no sada je bila prilika da mi same napravimo nešto.
Prvi popis je malo dulje bio na stranici, no onda se javila jedna firma pa druga pa su nas kontaktirali iz svih medija i znate već moć koju mediji imaju – u roku od par sati smo imale preko 10 000 lajkova i ljudi koji su molili za nove popise. Pa smo krenule nazivati i druge domove. U nekim trenucima su se ljudi doslovno grabili za želje i svađali međusobno tko je bio prvi jer je samo prva osoba koja se zapisala kupovala i slala poklon. 🙂
Mirta: Ajme da, sjećam se da sam tih dana bila po 8-9h online na kompu s malom bebom u kinderbetu i većom bebom u vrtiću. Božićnu čaroliju smo završile s oko 2000 poklona, umorne i sretne. 🙂 No, uz toliki odaziv bila bi zaista šteta ne nastaviti priču pa smo u dogovoru s domovima odustale od daljnih Božićnih čarolija i nastavile s Rođendanskom čarolijom.
Katarina: U domovima su nam skoro svi rekli kako ih se svi ljudi sjete preko Božića, no onda tijekom godine to nekako splasne. Rođendanska čarolija se učinila kao prava stvar! A obzirom na odaziv ljudi, zaista je i bila prava stvar.
Odlično, i nama je drago da darivanje nije stalo na Božiću. 🙂 Kada je stiglo pojačanje Čaroliji darivanja?
Katarina: Mirta i ja smo krenule s pričom i sve smo hendlale do jednog trenutka kada se meni malo nagomilalo obaveza doma s djecom i na poslu. Taman u tom trenu se javila Tereza u inbox i sve se nekako super posložilo jer se onda i ona uključila.
Tereza: Ne sjećam se kad sam na Facebooku točno ugledala Čaroliju darivanja, ali se zato dobro sjećam da otkad sam naišla i obvezno lajkala, mami i prijateljicama na kavama neprestano pričala o tome! Jednostavno me ideja oduševila. Sjećam se i ‘’lova’’ na popis kada sam jako željela iznenadili nekog slavljenika rođenog baš kad i ja. 😀 To je bilo usred ispitnih rokova i u euforiji sam jurila vidjeti novobjavljeni popis dok sam učila u knjižnici!
Volontiram na portalu studentski.hr, pa sam curama poslala poruku jesu li voljne predstaviti svoj projekt i sebe. Nakon što sam napisala članak, rekla sam kako sam zaista oduševljena idejom i ponudila svoju pomoć. Mirta mi je napisala kako je to pravi prijedlog u pravi tren, s obzirom da se to baš poklopilo s razdobljem u kojem je Katarina Čaroliju morala ostaviti po strani. Tako sam došla s ove druge strane veselog rođendanskog uveseljavanja – i ne moram vam pričati koliko sada duplo spominjem Čaroliju na kavama! (smijeh)
Silvia: Sigurno bih u Čaroliji sudjelovala svakako no, par mjeseci prije nego što sam vidjela prvi popis sam postala mama i uživala u kupovanju sitnica za bebu. Kada sam vidjela prvi popis krenule su suze i pomislila sam kako bi to bilo da ja ne mogu svojoj djevojčici ispuniti rođendansku želju? Imala sam sreće, odmah sam se uspjela zapisati za rođendansku želju i tako je i moja čarolija krenula. Bila sam “vila”oko dvije godine prije nego što sam s Mirtom i Terezom dogovorila da ću im aktivnije pomagati, a ne samo sudjelovati u darivanju.
Kada je ideja rođendanskih poklona “zaživjela” i kakav je bio odaziv ljudi kad ste tek krenule realizirati želju da usrećite druge?
Mirta: Ideja rođendanskih poklona je realizirana odmah nakon Božića 2015., početkom 2016.godine. Obzirom da je Božić bio fenomenalan i da smo već imale super bazu ljudi koji su voljni i željni pomoći, ročkasi su se nastavili u istom tonu. Odaziv je super. Najčešće vrlo brzo zatvorimo popise, ponekad ispod 5 minuta, no zna se dogoditi i da neki popis stoji otvoren na zidu po nekoliko dana. Najčešće su to popisi sa malo specifičnijim ili pak skupljim željama.
Nekoliko puta su se vile dogovorile da će zajedno sudjelovati u nekom skupljem daru pa je njih 5-6 ili više odlučilo dati novce s kojima je svaki put jedna od naših VIP vila, Matea iz Splita, kupila poklon i poslala djeci. Obzirom da smo od početka priče odlučile da mi osobno ne želimo imati veze s nikakvim novcima niti uplatama na naše račune – kako ne bi došlo do negativnih konotacija – ovo se pokazalo kao super rješenje.
Silvia: A krajem 2017. godine smo krenule i s Rođendanskom čarolijom starijih osoba smještenih u domovima. Pokazalo se da smo sve u sebi razmišljale duže o tome, a Tereza je to izrekla na glas. Odmah smo se dogovorile da krećemo s kontaktiranjem domova za starije i nemoćne osobe. Za dva mjeseca dogovorile smo suradnju s 20ak domova, a tek smo na početku. 🙂
Kako izgleda redoslijed javljanja, vi kontaktirate ili domovi kontaktiraju vas? Po kojem principu i gdje osobe koje žele pomoći šalju potrebno, vama ili direktno na adresu?
Tereza: Mi prvo kontaktiramo sve domove, objasnimo priču i pitamo žele li se pridružiti. Rijetki su oni koji su nam se sami javili. Svi pokloni se šalju direktno na adrese domova, preko nas ide samo komunikacija. Potrebni podaci za slanje pišu na dnu svakog popisa, kao i kontakt osoba iz doma s brojem mobitela, za sve nedoumice. Također, na vrhu stranice imamo post s naslovom ‘’Kako sudjelovati?’’ gdje je baš sve u detalje objašnjeno za sve nove vile i vilenjake, kako ih mi zovemo.
Kakve želje imaju korisnici?
Silvia: Mladi korisnici imaju želje u skladu s njihovim godinama i trendovima u društvu. Tu se uvijek nađu Lego, bebe, Violeta, autići na daljinski, šminka, bluetooth zvučnik, slušalice, tenisice, dukse… Uvijek molimo da to budu nove stvari, kupljene baš za djecu jer ponekad ta djeca nisu dobila poklon koji je bio samo njihov nego su uvijek nasljeđivali tuđe stvari. Skuplje stvari koje ponekad zažele, napomenemo da mogu biti korištene, ali dobro očuvane i bez nedostataka.
Korisnici domova za starije i nemoćne osobe imaju jako skromne želje. Često su to razne kreme za zglobove, mekani bomboni i bombonijere, a bake ponekad zažele cvijet ili tortu. Kada su u pitanju takvi pokloni dogovorimo s kontakt osobom s popisa da pomogne ostvariti taj poklon tako da upute vile i vilenjake na lokalnu cviječarnicu ili slastičarnicu. Poseban osjećaj je kada se poklon može odnijeti osobno pa se malo i podruže s korisnicima domova.
Krasna je vaša skromnost i što korisnike stavljate u prvi plan, a ne vas kako bi bile “popularne”. Vaše slike i imena nije moguće naći na stranici pa nas jako zanima tko su zapravo žene koje svaki dan nesebično dijele svoje vrijeme kako bi drugima uljepšali život? 🙂
Katarina: Ja sam Katarina, imam 33 godine, dvoje djece i zajedno s mužem radim u obiteljskoj firmi. Volim sve što vole mladi. 😀
Mirta: Ja sam Mirta, imam 35 godina, također, dvoje djece kao i Kejt i nedavno sam se preselila u Barcelonu. U Zagrebu sam radila u marketinškoj agenciji tako da mi je organizacija profesionalna deformacija :D, a sada me čekaju neki novi izazovi.
Tereza: Ja sam Tereza, uskoro navršavam 22 godine, iz Dubrovnika sam i trenutno studentica 4. godine politologije u Zagrebu. Uz Čaroliju sam otkrila mnogo novih područja gdje se mogu uključili i zaista mogu reći proširila svoje vidike u protekloj godini, pa ovaj projekt između ostalog smatram jako važnim za ono što sam danas postala! Imam i kreativni hobi, a to je izrada kreativnih poklona za rođendane i sve vesele prigode koji me jako opušta.
Silvia: Ja sam Silvia i imam 37 godina. Inače sam iz Drnja, ali s mužem i dvoje djece živim desetak godina u Zagrebu. Trenutno sam na porodiljnom jer imam dvomjesečnu bebu, a inače sam stalno zaposlena u jednoj prehrambenoj tvrtki.
Vaša suradnja na Čaroliji darivanja nama sa strane izgleda kao da radite iz jedne prostorije. Jedna od objektivnih prepreka je i vaša međusobna udaljenost. Kako uspjevate uskladiti različite gradove i vaše slobodno vrijeme u kojem se možete posvetiti pomaganju drugima?
Tereza: Ovo je primjer kako društvene mreže i moderni načini komuniciranja spajaju ljude! Imamo grupu na WhatsApp-u na kojoj razmjenjujemo pa stotinjak poruka dnevno; koja će objaviti popis, koja će odgovoriti na poruke, koja slati mailove… Uz malo zezanja i dobre energije sve super funkcionira iako smo međusobno udaljene!
Kad su kolokviji i ispiti ja sam malo u sjeni dok ne riješim te obveze. Ali, baš neki dan sam nakon učenja poslala poruku Silvii koja je trebala objaviti popis – ja bih, da se malo oraspoložim nakon knjige 🙂 Zarazno je, kad jednom kreneš ne možeš prestati. 😀
Mirta: Obzirom da je sve online, nema nikakvih problema, štoviše puno je jednostavnije i brže. Naravno puno pomažu i pametni telefoni s kojima u svakom trenutku možeš biti online te hendlati popise, mailove i ostalo.
Silvia: Uopće ne osjećam to da smo si daleko jer se čujemo svaki dan i sve komentiramo i prođemo. Kako sam se zadnja uključila, cure su super i uvijek su na raspolaganju kako na van za Čaroliju tako i meni za objasniti kada mi nešto zatreba.
Tko su bili na početku i danas ljudi kojima primarno želite pomoći? Koja je vizija i mislija čarolije darivanja?
Tereza: Kao što su Mirta i Katarina, već rekle, prva ideja su bili božićni pokloni koji su se onda proširili na rođendansku čaroliju. Ponekad objavimo potragu za svakodnevnim potrepštinama. Bazirane smo na djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi – onu koja su smještena po domovima (dječji, odgojni) na svakodnevnom ili poludnevnom boravku, udrugama udomitelja te odnedavno i na starije osobe smještene u domove za starije.
Odlučile smo da je to naša priča koju online možemo voditi na dobar način, jer sve drugo bi zahtjevalo odlazak na lice mjesta, što mi nismo u mogućnosti. Domovi se nalaze po cijeloj Hrvatskoj i možemo reći da su uključeni svi – od Dubrovnika do Vukovara.
Mirta: Vizija, a ujedno i misija je vrlo jednostavna – usreći drugoga kako bi usrećio i sebe. Samo treba naći način kako baš ti možeš pomoći – dalje je sve lako. 🙂
Što je vama osobno bio pokretač i motivacija da krenete u takvu akciju?
Tereza: Oduvijek sam voljela nešto organizirati humanitarnog karaktera, a istovremeno pomagati, tako da je Čarolija spojila sve to u jednom i nisam puno razmišljala! Razmišljala sam često kako je ovo pravi način da se ljude potakne na prvi korak u pomaganju, jer je najjednostavnije, ne moraju nigdje ići, obvezati se jer sam prije i sama htjela puno toga napraviti, ali nisam znala kako početi.
Katarina: Moj muž često kaže kako je sretan što se udao za mene jer mislim na druge. Nisam sigurna dijeli li to mišljenje kada mu dignem živce! (smijeh) Ali da, kada je postojala potreba ili način da nekome pomognem, uvijek jesam ili sam barem pokušala – ukoliko sam bila u prilici. I zaista je istina da se onda i ti sam osjećaš bolje. 🙂
Mirta: Slažem se s Kejt. U svemu – pa i u dijelu s mužem! (smijeh) Moram priznati da je meni ta želja ili potreba da pomognem postala još veća od kad sam mama. I puno sam osjetljivija na sve kojima treba pomoć – djecu, ljude, peseke…
Silvia: I ranije mi je bilo normalno pomoći drugima oko sebe poznavala ih ili ne. Nekad je to bilo prevesti nekog od točke a do točke b, nekad 10 kn nekome na ulici, a sada uz navedeno tu je i Čarolija pomoću koje mogu pomagati svaki dan najpotrebitijima, djeci i starijima.
U kontaktu ste s raznim udrugama i ustanovama. Kako ste zadovoljni sa suradnjom i je li teško doći do imena osoba koje su u potrebi?
Tereza: Mirta i Katarina su kontaktirale dječje domove, a Silvia i ja možemo više ispričati o dolasku do domova za starije, jer smo se na to bacile u 10. mjesecu 2017. Prvo smo našle bazu svih domova na stranici Ministarstva, stavile u tablicu i podijelile na manje dijelove. Smislile smo mail koji objašnjavamo našu priču i slale na kontakt mailove. Potom smo gotovo sve domove za koji dan nazvali i ponovno objasnili – jer znate kako ipak kad se čuje drugačije zvuči od napisanog. Neki su bili na prvu oduševljeni, drugi nezainteresirani, treći malo zbunjeni. Ali, osim što smo izvježbale svoje govorničke vještine, zivaknjem smo već ‘’skupile’’ 20 -ak domova za starije koji su poslali rođendanske želje svojih korisnika.
Katarina: Teško? I je i nije. I mi smo uzele bazu podataka sa stranice Ministarstva, zvale i pisale mailove. Obzirom da imamo različite objekte – domove za djecu (javne i privatne), poludnevne boravke, domove za odgoj, udomitelje i mi smo tek nakon nekog vremena shvatile razliku izmedju njih svih i saznale informacije koje do tada nismo znale.
Silvia: Ni meni nije bila jasna razlika između poludnevnih i dnevnih boravaka u domu kad sam bila vila na stranici. Tek kad sam se uključila u admistraciju sam skužila da su na poludnevnim boravcima djeca koja dolaze iz problematičnih obitelji – bilo financijski ili psihički/fizički – te da se s njima radi na dnevnoj bazi u domu, no kako ih se ne bi izuzimalo iz obitelji, radi se i s roditeljima. Oduzimanje djeteta iz obitelji je zadnja opcija te smještanje djece u dom ili udomiteljske obitelji. Rekli su nam da upravo neka od te djece nikad u životu nisu dobila poklon za rođendan…
Mirta: Iako se na prvi pogled čini da je jednostavno doći do ljudi kojima je potrebna pomoć, nije baš tako. Nažalost smo se i same opekle pa pomogle nekima koji su nam prodali super priču da bismo na kraju saznale da nije baš tako kako nam je bilo predstavljeno. Upravo zato često i upozoravamo sve na našoj stranici da budu oprezni i da ne nasjedaju na srcedrapajuće priče koje neki ljudi objavljuju i mole za pomoć. Najčešće ljudi kojima je pomoć zaista potrebna će se zatvoriti doma i neće ništa moliti jer im je neugodno. Samim time je i teže doći do njih. No danas, uz pomoć interneta i Udruga koje savjesno obavljaju svoj posao, lako se provjeri osoba ili obitelj koja traži pomoć.
Kakva su iskustva s ljudima koji su bili uključeni kao darivatelji?
Tereza: S obzirom da imamo već skoro 20 000 pratitelja, sretna sam da mogu reći da je to velika skupina pozitivnih i prekrasnih ljudi željnih pomaganja. Iskustva su više nego dobra, darivatelji nam u inbox šalju poklone prije slanja, dojmove, fotkaju zahvalnice kad ih prime… S nekima smo već skoro pa prijateljice. 🙂 Volimo se hvaliti kako popisi planu i 10-ak minuta nakon što objavimo popis već sve bude zauzeto pa možemo čitati komentare poput: ‘’Opet nisam stigla’’, ‘’Uvijek mi ukradu sve poklone’’ i slično.
Silvia: Puno ljudi želi pomoći, po tome su Hrvati poznati. Kao što je Tereza i već rekla, popisi se popune jako brzo i zbog toga smo mi vrlo sretne. Rijetko se dogodi da neki poklon kasni ili ne stigne. U tim slučajevima kontaktiramo osobe koje su se prijavile kao vile i vilenjaci, gledamo gdje je zapelo i to rješavamo. Na kraju svatko dobije svoj poklon.
Po svemu sudeći, ovakva vrsta pomaganja drugima za vas je postala sastavni dio života, kakav je osjećaj kad znate da ste toliki broj ljudi usrećili kao posrednik između onih koji trebaju i onih koji žele pomoći? Mislite li da će i u budućnosti to biti vaš poziv i planirate li dodatno neke aktivnosti?
Tereza: Baš tako, Čarolija je, iskreno mogu reći, postala sastavni dio mene! Jako sam sretna kad znam da je zahvaljujući njoj izvučeno puno rođendanskih osmijeha na lica djece i baka i djedova, ali time ne hvalim nas, već samo želim ići naprijed jer smatram da apsolutno svi imamo obvezu pomagati drugima, svatko na način na koji najbolje može. Veselim se novim popisima i donatorima bez kojih ovo (nije floskula) ništa ne bi bilo moguće!
Silvia: Svakako! Obzirom da sam i majka, vjerujem da govorim u svoje ime, ali i u ime Mirte i Katarine da djeca najbolje uče na primjeru koji ima damo, pa vjerujem da je naša priča super primjer kako usrećiti druge i pritom se i sam osjećati super.
Za kraj našeg druženja, prije svega, hvala vam na razgovoru i što ste svoje iskustvo podijelile s nama. Možete li uputiti neku poruku onima koji su do sada pomagali preko Čarolije darivanja i onima koji će pronaći inspiraciju u vašoj priči i možda sami napraviti nešto dobro za druge i pomoći?
Katarina: Hvala svima koji su dio Čarolije, a i onima koji će to tek postati! Ako i sami volite pomagati, pronađite neku od lokalnih udruga, provjerite rade li transparentno i pitajte kako možete pomoći. Ponekad će im vaša 2h značiti više nego vaših 200 kn.
Mirta: Može jedna izreka na engleskom koju jako volim? “A different world cannot be built by indifferent people.” U prijevodu “Drugačiji svijet ne može biti izgrađen od ravnodušnih ljudi.” To mi je misao s kojom želim odgajati svoju djecu također. Svatko od nas mora krenuti od sebe kako bismo napravili jedan bolji svijet.
Tereza: Samo se zapišite i krenite u potragu za poklonom – kad kupite, zapakirate i pošaljete, znam da ćete nam napisati da ste se osjećali taaaaako dobro! E, pa to je glavna ideja naše Čarolije – obostrano veselje za koje stvarno ne znamo čije je na kraju veće. 🙂
Silvia: Kad vam je dan jako loš i mislite da ništa ne ide kako treba, otvorite stranicu Čarolije i pogledajte slike sreće i veselja kada se prime pokloni. Možda je baš neki popis u toku pa odaberite nekog i krenite po slatkiše ili kavu. Kako to usrećuje kada znate da ćete nekome baš vi izmamiti osmijeh na lice, ugrijati nečije srce, napuniti mlade ili stare ruke koje možda prvi puta u životu drže rođendanski poklon. Sigurno ćete odmah biti bolje i sami. 🙂
Priča ovih mladih žena nije nešto daleko, to je priča u koju svakodnevno možete biti uključeni i vi jednostavnim posjetom na Facebook stranicu Čarolija darivanja. Zapamtite da svaka kap čini more. Sudjelovati svojim doprinosom u moru ljubavi koju širi Čarolija darivanja je neprocjenjivo. Uključite se u njihovu Čaroliju ili još bolje, napravite svojom vlastitom inicijativom nešto dobro za druge. To je jedini dar koji kad darujete, ne ostajete praznih ruku.
Pošalji ili podijeli na: