Oproštenje nije isto što i pomirenje

Povrijedili su vas na poslu, povrijeđeni ste od partnera, najboljeg prijatelja, članova obitelji. Bezbroj je situacija za koje kažemo da smo povrijeđeni.

Što učiniti kada vas povrijede?

Ponekada se pitamo da li postoji neka tajna vještina kojom se služi podređena osobe kako bi lakše prihvatila povredu. Tajna opraštanja se krije u samoj odluci osobe da želi oprosti drugima. To nije nimalo lako iz mnogobrojnih razloga. Naime, svi se mi razlikujemo, višedimenzionalna smo bića koja imamo svoj karakter, vrijednosni sustav, povijest dobrih i loših iskustava, norme koje nas definiraju uz osnovna fizička, emocionalna i duhovna obilježja.

Opraštanje kojem je pridružen prkos donosi osjećaj nemira i razdražljivosti. Osvećivanje ne može donijeti ništa dobroga. Stoga zaboravite na osvetničko ponašanje. U trenucima kada vas obuzme potreba za osvetom usmjerite svoju pažnju na nešto korisno i produktivno.

Razgovarajte s prijateljima i članovima obitelji kako se osjećate, možda je netko od njih tijekom života doživio nešto slično. U takvim situacijama iskustvo drugih može vam pomoći da osvijestite da niste sami. Ono što vi osjećate često osjećaju drugi koji su prošli nešto slično .

U trenutku kada smo nekoga povrijedili ili je netko nas povrijedio neminovno se dešava neka vrsta gubitka. Važno je naučiti prežaliti gubitak. Svaki je gubitak težak bio on veliki ili mali. Morate znati da, ako ne znate prihvatiti gubitak nikada nećete naučiti opraštati .

Konkretizirajte što ste izgubili nanesenom uvredom, što trebate prežaliti vezano uz situaciju. Potreba da budete u svojim i tuđim očima žrtva jer ste prevareni od partnera ne donosi nikakvu dobrobit.

Ljudi vas mogu razumjeti – suosjećati, ali u konačnici ono nisu u vašoj ulozi i to nije njihov problem. Zbog situacije koja se desila neće vas više voljeti mogu vas samo sažalijevati što ne donosi nikakvu dobrobit.

Često osobe koje su povrijeđene postavljaju pitanje “zašto se to meni desilo, čime sam to zaslužila?”

U većini, naš ponos i slika o sebi kao savršenoj osobi uvjetuju cijeli slijed pitanja. Ali ako promijenite perspektivu iz koje gledate na povredu može se desiti da u nekom trenutku zaključite: “Tko sam ja da sudim o razlozima koji su potaknuli drugu osobu da me povredi“

Teško je u trenutku razočarenja i bijesa razumjeti motive druge osobe koja vas je povrijedila. Nije li divna izjava Isusa na križu: „Oče oprosti im jer ne znaju što rade“. U toj rečenice krije se snaga oprosta i razumijevanja motiva osobe koja vas je povrijedila.

Nekada su povrede poticaj za promjenom.

Svaka povreda ima neki smisao, ona može osnažiti neki odnos ili nam može pomoći da neki odnos promijenimo ili izađemo iz njega.

U pojedinim situacijama pojedinci žele oprostiti drugome pri tome osjećaju otpor i nelagodu. Opraštanje je proces koji traži sve gore navedene faze. Netko treba godine da bi otkrio pozitivne strane povrede .

Opraštanje nije isto što i pomirenje, u trenutku stvarnog oprosta možemo i ne moramo se vratiti starim obrascima odnosa. Vraćanje na stare obrasce odnosa za kojeg znamo da će iznjedriti istim ili sličnim oblicima povredljivog ponašanja bolje je okončati. Kada osjetite mir u srcu vezano uz bol koju vam je nanijela druga osoba vi ste prihvatili gubitak ,oprostili i odlučni životu reći DA.

Pošalji ili podijeli na:
Doc. dr. sc. Dubravka Šimunović

Kroz mjesečne kolumne doc. dr. sc. Dubravke Šimunović zajedno ćemo učiti i rasti kroz iskustva i pojedine životne situacije koje autorica stručno analizira i prenosi svoja iskustva u kojima nas podučava ono najvažnije, kako mijenjati sebe u razvoju i učenju. Životopis i više pročitajte ovdje.

COPYRIGHT © 2018. SADRŽAJ UREĐUJE IVANA BERIŠIĆ. SVA PRAVA PRIDRŽANA.