Blagdani su vrijeme radosti, a ponekad i trenuci boli. Kada se prisjetim dosadašnjih blagdana teško mi je izdvoji najbolje i najtužnije trenutke.
Sjećam se, za jedne novogodišnje blagdane ležala sam u bolnici sa sondom u nosu. To je jedno od najbolnijih sjećanja jer sam bila odvojena od svoga djeteta i ljudi koji su mi bili važni.
Hvala Bogu, preživjela sam to, kao i trenutke kada sam novogodišnju noć provela sama jer je to bila moja odluka i želja. Svi ti trenuci duboko su se urezali u moje sjećanje i kada o njima razmišljam ne osjećam niti malo gorčine, nego samo pregršt zahvalnosti.
Možda zbog godina i iskustva, danas na život gledam sa zahvalnošću i razumijevanjem svega što se dešavalo.
Život uistinu jest nepredvidljiv i donosi nam različita iskušenja koje ponekada izgledaju ne savladivo. Sjećam se jednog teksta kojeg je napisala moja starija kćer. U tom trenutku on je za nju bio poput melema kojim je pokušavala iscijeliti svoju napaćenu dušu i srce koje je tražilo zagrljaj i pažnju.
Na taj tekst često se vraćam jer mi u pojedinim trenucima služi kao kompas u definiranju nekih izgubljenih vrednota.
Puno toga smo od vrednota izgubili negdje uz put i sada koliko god da se trudimo pronaći ih sve više se gubimo u nepronalaženju.
Ljubav, sveta riječ, ljubav prema sebi i bližnjemu, ljubav prema prirodi svim darovima koje nam je majka zemlja podarila u nasljeđe. Ljubav kao zajedništvo- partnersko, obiteljsko, privatno i poslovno i nasuprot straha od gubitka i patnje. Ljubavi, pripadnosti, uvažavanja i sloboda trebaju nam kao zrak kojeg udišemo.
Ponekad iz ljubavi trpimo, dajemo, praštamo i živimo u nadi čekajući novi dan. I novo sutra.
Za neke je ljubav poligon na kojem se isprobavaju metode samo izlječenja na tom poligonu umjesto samo izlječenja stvaraju se neki novi temelji obostrane patnje, tuge i bola. I takva vrsta patnje ima smisao onog trenutka kada se naziru tragovi završetka jedne životne faze.
Takva patnja otvara neke nove putove samo uvida. Do njega se ne dolazi lako, traži vrijeme samo procjene i odluku o promijeni.
Sve je to dio životnog mozaika kojeg gradimo iz sekunde u sekundu. I zato u novoj godini ne tražite nedostižne želje, budite realni u onome što trebate za sebe, ali i dovoljno strpljiv da razumijete da iza svake oluje dolazi zatišje.
Budite ponosni na sve što ste postigli u godini koja je sada samo dio Vaše prošlosti. Prošlost ne možete promijeniti, ali možete i trebate ulagati u sadašnjost.
Nikada si ne dopustite da uz ljubav vežete bol. Istinska i nepatvorena ljubav ne može boljeti može boljeti gubitak pripadnosti, uvažavanja i slobode. Ako izgubimo ljubav u sebi i ljudima koje volimo patnja je neizbježna. Kada se iz ljubavi dajemo za nešto ili nekoga kada je to prepoznato i uzvraćeno onda nema mjesta za patnju. Ponekad je patnja poput cvijeta koji izraste iz kamena, tada u nevjerici gledamo pitajući se da li je to moguće.
U životu je sve moguće, sve Vam mogu oduzeti, ali ako vam oduzmu ljubav i patnju znajte da niste živjeli život.
Neka nas sve skupa prate u 2020 godini vjera u ljubav i ljubav u vjeri.
Voli Vas, vaša Dubravka
Pošalji ili podijeli na:
