Svake godine 14. studenog obilježava se Svjetski dan dijabetesa u nadi podizanja svijesti o ovoj kroničnoj bolesti koja je u zadnjih par godina poprimila pandemijske razmjere.
Svjetske procjene govore da 425 milijuna osoba u dobi od 20 do 79 godina živi sa šećernom bolešću. Čak polovica oboljelih osoba nema postavljenu dijagnozu bolesti, te ne prima liječenje. Stoga ne začuđuju podatci da visoka i nekontrolirana hiperglikemija, i.e. povišena razina glukoze u krvi ubije više od 3,4 milijuna ljudi godišnje.
U Hrvatskoj od ove kronične bolesti boluje preko 400 000 ljudi, a broj oboljelih se povećava iz godine u godinu.
Ne zabrinjava samo porast broja oboljelih od šećerne bolesti nego i troškovi zdravstvene zaštite vezane uz šećernu bolest.
Nedavno istraživanje je pokazalo da trošak liječenja šećerne bolesti i njezinih posljedica u Hrvatskoj iznosi 2,5 milijarde kuna godišnje, odnosno 11,5% proračuna HZZO-a.
Ovogodišnja tema Svjetskog dana dijabetesa je „Family and diabetes“ koja je nastala iz potrebe za širenjem znanja i svjesnosti o ovom problemu i prepoznavanju ranih simptoma bolesti.
Važno je naglasiti da dijabetes više nije bolest ‘starijih’ nego prevalencija raste u svim dobnim skupinama, ponajviše zbog porasta prekomjerne tjelesne težine, nezdrave prehrane i tjelesne neaktivnosti.
Neznanje cjelokupnog društva o dijabetesu potvrđuje podatak da danas jedna od dvije osobe u svijetu živi s nedijagnosticiranom šećernom bolesti. Ovaj zabrinjavajući statistički podatak znači da obitelj i društvo trebaju dodatnu edukaciju kako bi se mogle pokrenuti mjere u svrhu preveniranja, ranog otkrivanja i liječenja ove bolesti.
Bitno je naglasiti da je podrška obitelji i društva jedan od ključnih elemenata uspješnog liječenja. Empatija i razumijevanje mogu uvelike potaknuti oboljele osobe na savjesnu i discipliniranu brigu o vlastitom zdravlju.
ŠTO JE DIJABETES?
Dijabetes (šećerna bolest) je kronični hormonski i metabolički poremećaj koji nastaje u dva slučaja:
1) kod propadanja beta stanica gušterače do apsolutnog nedostatka inzulina – dijabetes tip 1;
2) kada naše stanice postanu rezistentne na proizvedeni inzulin – dijabetes tip 2.
Postoji i treća vrsta dijabetesa, a to je gestacijski dijabetes koji nastaje ili se prvi puta uoči tijekom trudnoće.
ZAŠTO JE INZULIN VAŽAN?
Za iskorištavanje šećera u krvi ključnu ulogu ima hormon inzulin, a proizvodi ga dio gušterače koji se zove Langerhansovi otočići. Nakon pojedenog obroka dolazi do značajnog porasta glukoze (šećera) u krvi, što pojačava proizvodnju inzulina.
Taj hormon unosi šećer iz krvi u stanice i tako omogućava njihov rad. Ako gušterača samo djelomično proizvodi inzulin ili ga uopće ne proizvodi, šećer se gomila u krvi jer ne može ući u stanice i tkiva, tijelo nema dovoljno energije i posljedično nastaje dijabetes.
KAKO PREPOZNATI SIMPTOME ŠEĆERNE BOLESTI?
Pravovremeno prepoznavanje simptoma šećerne bolesti ključno je kako bi se što prije postavila dijagnoza i spriječio razvoj kroničnih komplikacija.
Upravo zato, ukoliko kod sebe ili svojih bližnjih primijetite bilo koji od simptoma, javite se svom liječniku obiteljske medicine i na vrijeme otkrijte postoji li razlog za brigu.
Neki od simptoma na koje bi trebali obratiti pažnju su:
- Pojačana žeđ i učestalo mokrenje – višak glukoze u krvi se izlučuje putem bubrega, a s glukozom se izlučuje i veća količina vode te se zbog toga javljaju simptomi pojačane žeđi i učestalog mokrenja.
- Nagli gubitak težine – glukoza, kada je u krvi ima previše, ne može ući u stanice gdje služi za proizvodnju energije. Zbog toga tijelo “misli da je gladno“ pa se razgrađuju masti, a na kraju i bjelančevine da bi se osigurala potrebna energija.
- Umor i iscrpljenost – umor i iscrpljenost prisutni su jer u stanicu ne može ući glukoza koju tijelo koristi za stvaranje energije.
- Zamućen vid – nagle promjene razine šećera dovode do zamagljenog vida. Nije potrebno javljati se okulisti, jer će taj simptom nestati čim se uspostavi dobra regulacija glikemije (ukoliko potraje potrebno je javiti se okulisti).
- Trnci u stopalima – posljedica su oštećenja živaca i predstavljaju jednu od kroničnih komplikacija šećerne bolesti.
- Svrbež kože i sporo cijeljenje rana – svrbež kože i sporo zacjeljivanje rana posljedica je oštećenja i krvnih žila, a glukoza je i dobra podloga za razvoj bakterija i infekcije.
KOJE SU POSLJEDICE NELIJEČENOG I NEKONTROLIRANOG DIJABETESA?
Dijabetes je bolest koja različito utječe na različite ljude. Ono što pak vrijedi za sve jest: što je bolji nadzor glikemije (razine šećera) u krvi, manji je rizik od kroničnih komplikacija.
Terapija šećerne bolesti od oboljelih zahtijeva svakodnevnu skrb i disciplinu. Duži ili kraći period neregulirane razine šećera u krvi dovodi do komplikacija koje osim što ugrožavaju kvalitetu života bolesnika, mogu biti i opasne po život.
Neke od njih su:
- dijabetička retinopatija – sljepoća
- dijabetička nefropatija – zatajenje bubrega
- dijabetička polineuropatija – oštećenje perifernih živaca i krvnih žila
- moždani udar
- srčani udar
PSIHOLOŠKI ASPEKTI DIJABETESA
Kada se govori o psihološkim aspektima ove bolesti tu se prvenstveno misli na stres, anksioznost i depresiju. Ovi psihološki problemi javljaju se kao nefunkcionalni “odgovor” organizma na novu situaciju koju pojedinac teško prihvaća jer ona iziskuje promjenu načinu života i veliku disciplinu.
Pojedinac pogođen ovom bolešću primoran je napustiti stare navike i prihvatiti novi način prehrane, biti redovno tjelesno aktivan, strogo se pridržavati farmakološke terapije te držati pod kontrolom svoje zdravstveno stanje. Mnogi pacijenti nisu spremni suočiti se s tim “izazovom” i zbog toga u čak 50% slučajeva dolazi do navedenih psiholoških problema.
Znanstvena istraživanja su dokazala izravnu povezanost između depresije i dijabetesa.
Tako dijabetičari imaju dvostruko veću vjerojatnost za razvoj ove psihičke bolesti, ali također postoji velika vjerojatnost da se osobama koje su oboljele od depresije dijagnosticira dijabetes.
Ova uzročno posljedična veza između depresije i dijabetesa predmet je rasprave u znanstvenoj zajednici još od 17. stoljeća.
Osim povezanosti s depresijom, dijabetičari su skloni i razvoju emotivne anksioznosti. Naime, konstantna samokontrola koju ova bolest iziskuje kod pacijenata često može dovesti do osjećaja neučinkovitosti koja postaje okidač anksioznosti.
Budući da je glavni izvor energije našem mozgu glukoza, njezin manjak može dovesti do progresivnog slabljenja i opadanja kognitivnih funkcija. Samim time ovi pacijenti imaju veći rizik od demencije i Alzheimerove bolesti.
Osim na kognitivne funkcije razina šećera u krvi utječe i na promjenu raspoloženja. Kod osoba oboljelih od dijabetesa te promjene su ceste, intenzivne i vidljive i samim tim otežavaju kontakt s drugima i s okolinom.
Stoga, psihološki aspekti ne smiju se zanemariti niti podcijeniti. Oboljelu osobu treba potaknuti na redovno savjetovanje s psihologom ili psihoterapeutom koji zasigurno mogu dati korisne savjete.
Na koji način lakše usvojiti nove životne navike ili kako se nositi sa svakodnevnim nepredvidivim situacijama koje uzrokuju osjećaj straha i bespomoćnosti neka su od pitanja na koja će ovi stručnjaci pružiti adekvatan odgovor. Uz njihovu pomoć oboljela osoba može naučiti kako upravljati vlastitim psihološkim resursima kao što su samokontrola i disciplina koje su osnovni preduvjet uspješnog liječenja.
POTREBA ZA HOLISTIČKIM PRISTUPOM U LIJEČENJU DIJABETESA
Povezanost dijabetesa i psiholoških problema dokazuje da je uz medicinsko liječenje bolesti i intervenciju liječnika potrebna i podrška drugih stručnjaka koji mogu pojedincu s ovom kroničnom bolešću olakšati svakodnevnicu.
Postoji velika potreba za, danas sve traženijim holističkim pristupom, gdje liječnici, psiholozi, nutricionisti, farmaceuti i socijalni djelatnici surađuju i svaki sa svog stajališta nudi pomoć i sudjeluje u izgradnji blagostanja oboljele osobe.
Bitno je naglasiti da dijabetes ne znači nužno loša kvaliteta života.
Prihvaćanje dijagnoze pomaže u sprječavanju težih komplikacija bolesti i poremećaja i uz ispravan pristup liječenju život s ovom kroničnom bolesti može biti kvalitetan.
Veliki zadatak imaju i obitelji i društvo koji trebaju pružiti bezuvjetnu podršku oboljeloj osobi pokazujući razumijevanje i empatiju. Osjećaj bliskosti s oboljelom osobom ima pozitivan učinak za obje strane. Ne zaboravimo da jedni na druge međusobno utječemo, jedni od drugih učimo i da jedni drugima možemo biti poticaj za pozitivne promjene.
Podrži i ti Svjetski dan dijabetesa i podijeli ovaj članak na FB/IG/.
Pošalji ili podijeli na:
