Na put s Putoholičarima

Ako tražite neku informaciju na internetu, vrlo vjerojatno ćete otići na Google u potrazi za odgovorom, no ako tražite provjereno dobre savjete za svjetske turističke destinacije, informacije o smještaju i što posjetiti, vrlo vjerojatno ćete posjetiti Putoholičare, simpatičan par kroz čija putovanja zajedno uživamo u odličnim destinacijama i čijim savjetima vjerujemo.

Iva i Branko svoju su ljubav prema putovanjima pretvorili u uspješan posao, a ogromne brojke posjeta stranici i pratitelja na Facebooku i Instagramu govore o tome da su zaista opravdali povjerenje velikog broja ljudi.

Nas su također osvojili na prvu pa smo odlučili i vas upoznati s Ivom i Brankom, najpoznatijim putnicima čiju svaku kupljenu kartu i objavu s nestrpljenjem čekamo. 🙂

Tko su Putoholičari?

Ime i prezime:
Iva Mihalic Krčmar
Branko Krčmar

Datum i mjesto rođenja:
Iva: 8.9.1984. Čakovec
Branko: 18.12.1984. Čakovec

Intervju

U krugovima ljubitelja putovanja upravo vi ste jedni od najpoznatijih parova. Ipak za one koji vas još nisu upoznali, zamolit ćemo vas da se predstavite. 😊
Tko su Iva i Branko?

Iva i Branko su žena i muž iz Međimurja u tridesetim godinama. Živimo u jednom malom mjestu gdje svatko poznaje svakog. Imamo dva psa, zovu se Messi i Leo i zapravo smo sasvim obični ljudi koji su svoju ljubav prema putovanju pretvorili u posao.

Kad niste Putoholičari, čime se u životu bavite?

Iva radi u dvije osnovne škole kao učiteljica informatike, a Branko je prije radio kao građevinski tehničar, a sada se kompletno prebacio na Putoholičare gdje se bavi marketingom i uređuje našu web stranicu.

Gdje ste se upoznali, je li i vaša romantična priča započela na nekom putovanju?

Hehe, nismo se upoznali na putovanju, već u školi. 🙂 Zajedno smo išli u osnovnu školu, postali dobri prijatelji, nastavili se družiti u srednjoj školi i tako je sve zapravo spontano počelo. Onda smo krenuli u svijet putovanja i najbolje se upoznali kad smo bili na putu, vidjeli koje su nam mane, da li ih možemo prihvatiti i više od deset godina kasnije se odlučili vjenčati.

Kakvi ste karakterno? Oko čega se najviše slažete i koje su vam suprotnosti?

Iva je smireni perfekcionist, sve mora biti posloženo i uređeno, ali nikad nema panike. Branko pak je avanturist s kratkim fitiljem. Na putovanju Branko će bez problema skočiti s mosta, dok će Ivu trebati nagovarati, s druge strane Iva će bez problema probati bilo kakvu hranu, a Branko ne eksperimentira na tom području previše.

U tim nekim suprotnostima jedan vuče drugog pa se nađemo na pola puta ili nagovorimo onog drugog da proba nešto što inače ne bi. Oboje volimo aktivnost, lutanje bez cilja, istraživanje, ne volimo izležavanje na plaži odnosno ne raditi ništa. 🙂

2006. godine je bilo vaše prvo zajedničko putovanje u Tunis, što pamtite s tog odmora?

Bio je prvi let avionom, prvo zajedničko putovanje negdje daleko, drugačija kultura… Bilo je vrlo zanimljivo. Pamtimo kako smo na tom putovanju pokupili bakteriju Shigellu, kroz vodu, i nakon putovanja završili na infektologiji, izgubili desetak kila i tako. Mnogi bi nakon toga odustali, ali mi smo samo ojačali i vratili se u Tunis već iduće godine.

Koliko zemalja ste proputovali?

Ima ih preko 60 u neke smo se vraćali više puta. Od kontinenata nam fali još Antarktika.

Nedavno je Branko sam bio na putovanju. Koje su prednosti i nedostaci kad putujete pojedinačno i s prijateljima u paru?

Iva: Pa definitivno je različito. Kad putujemo s prijateljima više se prilagođavamo njima. Ja radim u školi pa često putujem s kolegama i učenicima, na razne projekte, natjecanja, festivale. Tad se opustim što se tiče organizacije, jer ne moram misliti kamo ćemo sutra ići i kako ćemo do tamo doći.

Branko: Naravno da je drugačije. Ovisi da li idem sam, onda upoznam više ljudi na putovanju. Ako pak putujem s nekim prijateljima, onda se prilagođavam njima i njihovim željama. To znači da ću se vratiti na isto mjesto radi njih, dok kad sam s Ivom onda više istražujemo neka nova mjesta, i baš smo onako full aktivni.

Zajedničko putovanje znači i puno fotografija. Kako se vi borite s ovim trendom da su fotografije na mobitelima ili na disku. Razvijate li fotografije sa svakog putovanja?

U početku smo sa svakog putovanja razvili nekoliko desetaka fotografija i to slagali u albume, ali kako smo kasnije počeli češće putovati pa su se fotke gomilale jednostavno ih nismo više stizali razvijati. I dalje govorim sama sebi da ću sve razviti jednog dana.

Nekoliko fotki smo stavili na platno u velike formate na zid u našoj kući. Sve ostalo spremljeno je na nekoliko prijenosnih diskova i back up na još toliko diskova.

Pamtite li kada ste i na čiju inicijativu pokrenuli društvene mreže?

Pa zapravo je sve počelo s web stranicom. Kad smo krenuli putovati puno ljudi nas je pitalo kako ste sve to organizirali, koliko je to koštalo, mogu li vidjeti slike… Tad smo odlučili da bi bilo dobro sve to imati na jednom mjestu – pa se rodila web stranica Putoholičari.

Čim smo napravili web odmah smo napravili i Facebook stranicu, a kasnije Twitter, Instagram i Youtube.

Jeste li imali u planu ovakav uspjeh i koliko vremena je prošlo od kad su se brojke počele ozbiljno povećavati?

Iskreno nismo očekivali niti planirali da sve to toliko naraste. To je trebao biti naš osobni blog, no s vremenom su nam se ljudi počeli javljati pa smo počeli objavljivati putopise čitatelja, sve akcije na koje bi naletjeli, raznorazne savjete vezane uz putovanja i tako se počelo razvijati i rasti.

Što se tiče brojki, to nije tako jednostavno i to zapravo mnogi ne shvaćaju. U početku ide jako sporo, treba skupiti publiku, ponuditi joj nešto novo, drugačije.

Nama je možda bio ključni trenutak vrijeme. Tada još nije bilo sličnih web stranica vezanih za putovanje, niti su društvene mreže bile toliko aktivne, mislim da smo krenuli u pravo vrijeme.

Jednom kad čitatelji prepoznaju vaš rad, ako im se to sviđa onda kreću i brojke.

Stekli ste jednu publiku koja vam vjeruje i sluša vaše savjete, imate li vi neku rutinu ili pravila prije puta kojih se držite?

Ljudi bi mislili da smo sa svakim putovanjem iskusniji i pametniji. U biti jesmo, ali smo postali lijeni, nekada smo bili više organiziraniji, sada je sve više spontano. Pakiramo se u zadnji tren, na aerodromu prije polijetanja radimo još neke poslove, uvijek, ali baš uvijek dan-dva prije puta bude ludnica.

Što se tiče organizacije nekako smo se podijelili, u posljednje vrijeme Iva radi nekakav plan puta, što ćemo posjetiti, kada i kako, Branko se bavi avionskim kartama, renta carom, smještajem.

Isto tako smo podijeljeni i na putu, Iva se bavi društvenim mrežama, a Branko radi na tome da svaki dan bude nekoliko novih objava na web stranici.

Jedino pravilo prije puta je da ne smijemo zaboraviti putovnicu i novac, sve ostalo već ide nekako.

S pakiranjem ste se sigurno dobro uvježbali, ipak nosiš li ti Iva „previše“ odjeće ne put ili si po tom pitanju racionalna? 😊

Ja nikad nisam bila tipično žensko, pogotovo što se odjeće tiče. 😀  Sa svakim putovanjem zapravo nosim sve manje i manje stvari. Nema kod mene cipele za ove hlače, pa cipele za haljinu, pa krema za lice, krema za guzicu, jakna za po danu, za navečer i ne znam što još. (smijeh)

Patike na noge, eventualno japanke u torbu, odjeća stvarno minimalno, kad smo duže na putovanju onda si peremo na putu. Kozmetiku imamo zajedničku, jedan šampon, jedna krema i pasta za zube; šminka minimalna – BB krema i korektor, a ponekad uzmem i maskaru i rumenilo.

Koliko se unaprijed pripremate za put, odnosno postoji li situacija kad se danas odlučite i za vikend ste otputovali ili uvijek planirate mjesecima unaprijed?

Ima svakakvih situacija. Nekada smo mjesecima unaprijed planirali i to u detalje. Danas, za ova neka duža putovanja obično imamo neki okvirni plan koji mjesec prije samog puta. No, često se dogodi da se dogovorimo ili nas pozovu na neka kraća putovanja na koja se mora ići za par dana. I to uvijek super ispadne.

A još je zanimljivije kad idete na put, a ne znate kamo, kao što su mi nedavno prijatelji priredili za rođendan – rekli su mi što da spakiram, strpali me u crni kombi i krenuli smo.

Znači li puno putovanja dobru financijsku situaciju ili mislite da se može s nižim budžetom ostvariti dobro putovanje?

Ja kažem da puno putovanja zapravo znači dobra organizacija i snalažljivost. Treba samo posložiti prioritete, malo se organizirati, uložiti vrijeme u istraživanje i vrlo jeftino se može ostvariti zanimljivo putovanje.

Koje godine je nastao portal Putoholičari i kakva je danas posjećenost?

Portal je online sada već 8 godina. Mjesečno ima više od 310 000 posjeta od čega je više od 154 000 jedinstvenih. Broj otvaranja stranica je oko 475 000.

Na Facebooku se okupilo više od 160 000 followera, na Twitteru 4 700, a na Instagramu 36 000.

Ako to gledamo na nekom godišnjem nivou sveukupno broj otvaranja stranica bude oko 5 milijuna.

Recite nam kojih pet destinacija ste posjetili nedavno, a kojih pet planirate idućih posjetiti?

Ove godine smo putovali na ove destinacije: Istanbul par puta, Južna Amerika (Brazil, Čile, Kolumbija), Sjeverna Koreja, Oman, Branko je još bio u Turskoj i Australiji, a ja u Rumunjskoj.

Do kraja godine je još u planu Njemačka pa onda Tajland. Al često se dogode neka ne planirana putovanja, pa tko zna gdje ćemo završiti. 🙂

Kakve su vaše prehrambene navike na putovanjima, jedete li isključivo lokalnu hranu?

Pa trudimo se svugdje probati lokalnu hranu, al kad je glad u pitanju onda ne kompliciramo već pojedemo prvo što nam dođe pod ruku. Nismo komplicirani što se hrane tiče, možemo sve probati – odnosno Iva će sve probati, Branka nekad malo treba nagovarati.

Koja hrana i zbog čega vas je oduševila u nekom gradu?

Iva: ja volim azijsku hranu, ne preljutu. Volim sve one moguće kombinacije noodla s povrćem, mesom… uglavnom azijski street food u Tajlandu, Vijetnamu, Indoneziji..

Branko: Azijska hrana mi je isto top, ali volim malo previše i američki fast food  pa možda zbog toga i imam nekoliko kila viška. (smijeh)

Na društvenim mrežama vas ljudi znaju kao otvorene, simpatične i vesele. Oko kojih stvari se ponekad dogodi da se ne slažete na putovanju i kako rješavate razmirice?

Pa moram priznati kad sami putujemo da se ne svađamo često. Češće se posvađamo kad netko putuje s nama, jer pokušavamo udovoljiti suputnicima i onda zaboravljamo na nas i naše želje.

Posvađamo se obično kad smo umorni, tada nam svaka glupa sitnica zasmeta. Al kad si na putu moraš to brzo riješiti jer već moraš dalje raditi planove za nastavak putovanja.

Volite li trenutni posao i biste li željeli da je jedino što radite u životu putovanje?

Volimo ovo što radimo i trenutačno uživamo u tome. Iako ima jakoooo puno posla i često smo iscrpljeni, ali uživamo. Ono što ljudi ne vide, kad vam je putovanje posao to nije godišnji odmor. Laptop je uvijek s nama, radimo svaki dan i više nego kad smo doma.

Kako ocjenjujete turizam naše zemlje i što mislite da naša zemlja može bolje ponuditi?

Često na putovanju znamo pričati kako bi nešto što smo vidjeli u toj zemlji trebalo primijeniti kod nas. Hrvatska ima jako puno toga za ponuditi, al to ne odrađujemo kako treba.

Neke zemlje prodaju doslovno sve i svašta, iz ničega naprave turizam, a mi imamo i prirodu, povijest i kulturu, hranu, svašta zanimljivo i ne iskorištavamo to maksimalno ili na pravi način.

Problem je i kratka sezona, i dalje ne shvaćamo zašto se ne osmisle sadržaji pa da se sezona produži. Imamo mogućnosti da sezona traje čitavu godinu…

Za kraj razgovora, s obzirom na to da ste iz Međimurja, na koji način bi vi predstavili Međimurje nekome tko nije upoznat s tim krajem. Ako dolazimo, što posjetiti, gdje pojesti dobru hranu?

Ja volim reći da je Međimurje mala zemlja unutar Hrvatske koja funkcionira skroz drugačije nego ostatak zemlje. Svi koji dolaze se ugodno iznenade. Prije svega, sva mjesta su vrlo uređena i čista, i svako od njih ima nešto za ponuditi.

Međimurci su vrlo ljubazni i društveni i spremni su vam kao gostu ponuditi i pokazati sve i čak više od toga.

Ono što bi voljeli izdvojiti je gornje Međimurje, sa mnogobrojnim vinskim podrumima gdje će vas dočekati s izvrsnim vinima i tradicionalnom hranom. Morate probati meso z tiblice, Međimursku gibanicu ili pak sladoled od buće.

Čakovec je maleno mjesto ali s prekrasnim parkom i dvorcem u samom centru. Drava i Mura su potpuno različite rijeke i vrijedi ih posjetiti obje. Također malo ljudi zna da je prvo naftno polje u svijetu bilo u Međimurju u Pekelnici, pa tako možete posjetiti i ovo mjesto pod nazivom „Pekel“.

Mnogobrojna događanja u Međimurju  postala su poznata ne samo u Hrvatskoj već i šire. Ljeto u gradu Zrinskih i Porcijunkulovo nude bogat program kroz ljetne dane, a tu su još Advent u gradu Zrinskih, Međimurski fašnik, Vincekovo, Trash and burn miting, Bimep biciklijada kroz Međimurje, Urbanovo – festival vina, Dani šibe i ribe, razni sajmovi, festivali, pa su tu i Beerfest i sad već vrlo poznati festival elektronske glazbe Forestland i još mnogo toga.

Uglavnom, ako se nađete u Međimurju, javite nam se da vas uputimo na prava mjesta. 😉

Pošalji ili podijeli na:

COPYRIGHT © 2018. SADRŽAJ UREĐUJE IVANA BERIŠIĆ. SVA PRAVA PRIDRŽANA.