Cjeloživotno učenje i praćenja razvoja medicinskih dostignuća jedno je od obilježja sestrinskog posla, a većina onih koji su se odazvali ovom pozivu ne naglašavaju težinu i kompleksnost ovog zanimanja nego ljubav prema poslu i želju da pomognu drugima.
12. svibnja se u svijetu i kod nas obilježava Međunarodni dan sestrinstva – medicinskih sestara i medicinskih tehničara.
Prigoda je to da se zahvalimo svim medicinskim sestrama, tehničarima i osobama koje su na visokim dužnostima te s velikom odgovornošću prema ljudskim životima svakodnevno nesebično daruju sebe na svom radnom mjestu kako bi pacijente stavili na prvo mjesto.
Upravo ovom životnom pozivu odazvala se i naša sugovornica Cecilija Rotim, mag. med. techn., Glavna sestra Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ koja je svoju uspješnu karijeru gradila kroz najzahtjevnije odjele s puno ljubavi prema poslu kojeg uspješno balansira s privatnim životom. O prednostima ovog posla, tajni uspjeha i savjetima za sve one koji se žele odazvati ovom pozivu razgovarali smo u nastavku s gospođom Cecilijom Rotim.
Poštovana gospođo Rotim, prije svega zahvaljujemo što ste izdvojili vrijeme za ovaj razgovor.
Hvala Vama na ukazanoj prilici.
Kako je izgledao vaš put prema uspjehu, gdje ste i u kojim ustanovama gradili karijeru?
Moja prva radna iskustva u sestrinstvu su započela u Klinici za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice na najzahtjevnijim odjelima, Odjelu za opekline i Jedinici intenzivnog liječenja.
Nakon dodatnih usavršavanja radila sam na mjestu koordinatora za edukaciju u sestrinstvu KBC Sestre milosrdnice, a sada sam glavna sestra Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“.
Kako ste se vi odlučili na ovo zanimanje, jeste li dvojili prilikom odabira sestrinstva i koji bi bio vaš drugi izbor zanimanja gdje bi se danas mogli pronaći?
Većina mojih kolegica kaže da se rodiš kao medicinska sestra, a ne da postaješ. Smatram da je tako i u mom slučaju, od malena me privlačila želja za pomaganjem drugima.
Riječ o divnom zanimanju, u našem društvu malo podcijenjenom, koje zahtijeva potpunu predanost poslu i posvećenost pacijentu. Novo vrijeme traži i stalno usavršavanje i praćenje novih terapija, trendova i tehnologija uslijed ubrzanog razvoja medicine.
Što smatrate da vas je najviše oblikovalo i podučilo u dosadašnjem radnom iskustvu?
Najviše su me oblikovala radna mjesta i atmosfera u kojima sam radila gdje sam stekla određene vještine, znanje i iskustvo. Radno mjesto koje je najviše utjecalo na to kakva sam medicinska sestra danas je Jedinica intenzivnog liječenja koje me pripremilo za sve buduće izazove s kojima sam se susretala u prošlosti, s kojima se trenutačno susrećem i vjerojatno ću se susretati. Tamo sam „ispekla zanat“.
Gospođo Rotim, obilježavamo tjedan i 12. svibnja Međunarodni dan sestrinstva – medicinskih sestara i medicinskih tehničara. Koji su ciljevi međunarodnog tjedna sestrinstva? Na što možemo staviti naglasak?
Glavni naglasak je podizanje svijesti o sestrinskoj profesiji u Hrvatskoj, problemima s kojima se susrećemo u svom svakodnevnom radu, uvjetima rada, našem utjecaju na zdravstveni sustav i stvaranje pozitivne klime i sprječavanje odlaska medicinskih sestara.
Kvalitetan stručan rukovodeći kadar od neizmjerne je važnosti svake ustanove pa tako i bolnice. Kako bi vi ocijenili postojeći kadar osoblja u našim bolnicama?
Smatram da trenutačno imamo veliki broj visokoobrazovanih medicinskih sestara i da taj trend treba nastaviti, uz obavezno priznavanje stručne spreme i jasno definiranje kompetencija.
Vrhunske profesionalce treba i adekvatno nagraditi za poslove koje obavljaju.
Koje su po vama karakteristike osoba koje su pogodne za rad u zdravstvu i njezi bolesnika?
Mogla bih u nedogled sada nabrajati, ali najvažnije karakteristike su: empatija, požrtvovnost, odgovornost, nesebičnost, odricanje….
Sve više je medicinskih sestara koje su željne dodatnog obrazovanja i to potvrđuju svojom diplomom. Smatrate li da mogu svi visokoobrazovani pronaći svoje mjesto i adekvatno zanimanje u našoj zemlji?
Sestrinstvo je profesija koje zahtijeva cjeloživotno obrazovanje jer se znanost i tehnologija u medicini i sestrinstvu svakodnevno mijenja. Tradicija visokog obrazovanja u nas je duga i kvalitetna, primjerice Zdravstveno veleučilište Zagreb nedavno je proslavilo 52 obljetnicu.
U KBC Sestre milosrdnice nalaze se najstarije srednja medicinska i primaljska škola. I diljem Hrvatske otvaraju se visoka učilišta koja školuju visokoobrazovane medicinske sestre i na Sveučilišnoj razini.
Također, nemali broj sestara studira i na doktorskim studijima, a određeni broj kolegica već djeluje u sustavu sa završenim doktoratom znanosti.
Mi smo regulirana profesija, sada sa potpunom obrazovnom vertikalom. Sam završetak studija ne znači da je netko sposoban za određeno radno mjesto već je potrebno praktično iskustvo gdje će se steći proširiti praktične , često i vrlo specifične vještine i znanje. Trajno cjeloživotno usavršavanje kroz različite oblike radionica, tečajeva i simpozija uvelike su važni u našoj profesiji.
Mišljenja sam da sve visokoobrazovane medicinske sestre trebaju započeti svoj radni proces s dinamičnim i zahtjevnim radilištima kako bi kasnije mogle kao kompletne vrhunski educirane i u praksi dokazane, obavljati kasnije i upravljačke sestrinske pa i druge najviše funkcije u zdravstvenom sustavu..
Danas nažalost svjedočimo masovnom odlasku mladih iz svih područja zanimanja, pa tako i u zdravstvu. Je li nedovoljna plaća jedini razlog zbog kojeg se naš kvalitetan kadar u zdravstvu sve više odlučuje za rad u drugim zemljama?
Često se spominje problem neadekvatno plaćenih medicinskih sestara za poslove koje obavljaju, ali možda i veći utjecaj na to imaju i problemi kao što su nepriznavanje stručnih kvalifikacija, mali broj medicinskih sestara na pojedinim radilištima, obavljanje poslova koji nisu u opisu poslova medicinskih sestara te neadekvatni uvjeti rada i manjak društvenog priznanja za to časno i vrlo zahtjevno zanimanje.
Sestrinstvo je s jedne strane izazov jer iziskuje zaista potpunu predanost radu i dobre organizacijske vještine kako privatni život ne bi trpio. Kakvo je vaše iskustvo po tom pitanju, odnosno kako vi konkretno uspijevate uskladiti privatno i karijeru?
Moram se pohvaliti da od početka imam podršku obitelji koja mi daje vjetar u leđa. Vrlo je bitno naći balans između poslovnih obaveza i privatnog zadovoljstva. U životu sam vedra i pozitivna pa mi to po riječima mojih suradnika, a što je važnije i moje obitelji, dobro uspijeva.
Što vas raduje i opušta u životu? Kako provodite vrijeme kada niste opterećeni poslom?
Najviše me vesele vikendi s mojom obitelji, naravno kao i svaku ženu ispijanje kave s najboljim prijateljicama te otkrivanje novih kulinarskih specijaliteta. 🙂
Kako vidite svoj put u budućnosti poslovno i privatno?
Na poslovnom planu osim dužnosti na poslu u Nastavnom zavodu i predavanja na fakultetu, aktivna sam kao Predsjednica podružnice Hrvatske komore medicinskih sestara Grada Zagreba, predstavnik sam Ministarstva zdravstva (Croatian Chief Nursing Officer) u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i Europskoj uniji.
Taj angažman kojim na određeni način vraćam dug svojoj struci kroz borbu za interese, status i ugled svoje profesije u društvu, me ispunjava. Uz studiranje na doktorskom studiju na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te aktivan rad u uredništvu naših stručnih časopisima zaista mi ne nedostaje izazova.
Što se tiče privatnih želja tiče, briga za supruga i djecu mi je jedini plan. Kada vidite da vaši mališani rastu i napreduju nema veće sreće.
Za one koji će čitati ovaj intervju, a razmišljaju o sestrinskoj profesiji, koji bi bio vaš savjet ili možda ohrabrenje da se odluče za taj put?
Sestrinstvo je profesija koja je temeljena na empatiji i humanosti, ali ona je i mogućnost razvijanja nekih novih saznanja iz područja istraživanja kao što je sestrinstvo utemeljeno na dokazima koje je u Hrvatskoj tek u povojima i mislim da mlade generacije su te koje će nam dati jednu novu dimenziju i podignuti sestrinstvo na višu znanstvenu razinu.
Recite nam za kraj koji je najbolji savjet koji ste vi dobili u dosadašnjoj karijeri?
Najbolji savjet je da uvijek hrabro slijedite svoje srce i svoje snove i da nikad ne odustajete. Ma što drugi mislili o tome.
Kao što je šaljivo rekao W. Churcill: “Uspjeh je kretanje od neuspjeha do neuspjeha bez gubljena poleta“.
