Ana Zibar danas je jedna od vodećih YouTuberica i blogerica bloga Ženski Svijet, a kako je počela raditi ovaj posao i što misli o poslu influencera otkrila nam je u nastavku intervjua.
Biografija
- Ime i prezime
Ana Zibar
- Datum i mjesto rođenja
15.12.1985. Zagreb
- Završeno obrazovanje
Fakultet za turistički i hotelski menadžment
Intervju s Anom Zibar YouTubericom i blogericom Ženskog Svijeta
Ana kako bi sebe ukratko predstavila i opisala kao osobu?
Vrlo uporna i tvrdoglava. Imam svoju viziju, svoje ciljeve od kojih ne odustajem ni kada se čine nemogućima jer sve je moguće što god si zamisliš, pa makar katkad da bi ih ostvario moraš glavom kroz zid.
Danas si jedna od utjecajnih blogera na našoj sceni, no da se vratimo na početak, s prvim objavama nije bilo pratitelja, nije bilo lajkova i publike kojoj ćeš se obraćati.
Kako je izgledao tvoj put prema osvajanju ljudi, jesi li aktivno radila na marketingu i koliko dugo su te brojke bile male?
Polako, ali sigurno kako bi se reklo. Od prvog dana sam pisala i snimala kao da se obraćam cijelom svijetu i kao da moje riječi čita i čuje milion ljudi. Imala sam svoju viziju što sa svojim radom želim postići i samo sam se time vodila, a tako su onda i pratitelji rasli iz dana u dan, jer tko želi nešto više saznati ili si olakšati kroz tuđe iskustvo uvijek će pronaći kanal koji će mu u tome pomoći.
Kada je bilo tvoje službeno istupanje u javnost i kako si se odlučila na taj korak?
Moje službeno istupanje u javnost je bilo 01.04.2014. Svidio mi se prijedlog mog tadašnjeg šefa da imam potencijala to raditi, pa sam krenula tim stopama.
Kako si odabrala tematiku o kojoj ćeš pisati?
Tematiku je odredio moj život i moja životna iskustva, kako sam živjela tako sam i pisala i tim temama sam se bavila.
Kakve su bile reakcije obitelji i okoline?
Bilo im je nešto novo i neshvatljivo, ali pozitivno i interesantno. Uživali su gledati i pratiti što i kako radim.
Jesi li od samih početaka to gledala kao ozbiljan posao ili više kao hobi?
Od početka sam to gledala kao ozbiljan posao, pa čak i onda dok mi je to samo bio hobi. Ja se osobno neću u životu ničega primiti u čemu ne vidim potencijala i ozbiljnost za dalje.
U novije vrijeme možemo reći da je influencer zanimanje rame uz rame ostalim poslovima, no ipak neke osobe ne vole tu „etiketu“. Kakav je tvoj stav prema tome?
To je jedno potpuno novo zanimanje koje je dobilo taj naziv, ali kako god da se nazivalo to je posao kao i svaki drugi, samo što je novitet na našem tržištu pa ga još puno ljudi u potpunosti ne razumije.
Javno i potiho se vode nagađanja i rasprave koliko blogeri u našoj zemlji mogu zaraditi. Kakva su tvoja iskustva?
Sa zaradom nema veze što si po zanimanju niti koji posao obavljaš, već koliko si vrijedan i dobar u tome što radiš. U bilo kojoj branši postoje osobe koje više zarađuju, koje manje zarađuju i one koje uopće ne zarađuju, to nema veze s branšom nego s osobom koja obavlja taj posao.
A kada se razni mediji interesiraju za tebe i tvoj rad i žele znati nešto više, onda očito dobro radiš to što radiš i upravo u toj ulozi se nalazim ja, sretna i zadovoljna s time što radim i od čega lijepo živim.
Danas je ovo tvoj glavni posao, no nisi oduvijek imala prihod od ovog posla.
Možeš li nam detaljnije objasniti kako je došlo do te prijelomne točke da od objava počneš ostvarivati prihode?
Nisam oduvijek imala prihode jer nisam oduvijek samo to radila već sam radila za druge, pa je moj trenutni glavni posao bio samo moj hobi – posao sa strane.
Do prijelomne točke je došlo u trenutku kada sam ostala bez posla i kada sam stvari uzela u svoje ruke i svom trenutnom poslu se posvetila u potpunosti. Onda su krenuli i prihodi koji više nisu bili džeparac već prava plaća.
Cijene objava sam odredila ja sama od prvog dana, svoju prvu reklamnu objavu sam naplatila onoliko koliko sam mislila da vrijedi i nikada nisam išla ispod toga. Od prvog dana sam rekla da moj rad vrijedi i košta i da ne radim iz zabave, kao što niti ne živim od zraka ili nekih proizvoda, tako da sam jasno postavila ciljeve i po tom pitanju i samo se time vodila.
Što bi ti savjetovala osobama koje se žele baviti ovim poslom? Kojim koracima da idu i što bi bile konkretne radnje koje bi trebali poduzeti?
Moraju biti inovativne, autentične i jako jako uporne. Ništa ne ide preko noći, niti jedan uspjeh se ne postiže lagano, već je potrebno puno truda, ulaganja i vremena da bi se nešto postiglo.
Za početak trebaju odrediti u kojem smjeru žele prezentirati sebe i svoju priču, zamisliti si u glavi kako bi voljeli da ta cijela priča izgleda, a onda korak po korak krenuti u ostvarivanje te priče u potpunosti.
Kada bi odredila vremenski koliko radiš u danu, je li to puno radno vrijeme od 8h i više ili nekoliko sati u danu? Ima li dana kad se uopće ne moraš primiti lapotopa, mobitela?
Kako koji dan, neki dan radim 8 sati, neki dan radim 6 sati, neki dan radim 12 sati, nekada radim 5 dana u tjednu, nekada 7, ovisi o količini posla koji trebam obaviti i vremenu kada ga trebam obaviti. Nemam radno vrijeme, ali mislim da ga nema niti jedan privatnik. Nema dana kada se uopće ne moram primiti laptopa ili mobitela, ali trudim se da neke dane u tjednu to radim što manje.
Kako izgleda jedan tvoj prosječan radni dan?
Nema kod mene prosječnog dana. Svaki dan je drugačiji i svaki dan je sam za sebe.
Nekada samo snimam, nekada samo montiram, nekada samo pišem, nekada samo idem na sastanke, nekada odlazim na snimanja, nekada sve u jednom, stvarno nema pravila.
Počela si raditi dok je bila glavna samo Ana, danas su i suprug i dvoje djece često glavni akteri tvojih video blogova. Kako to djeca doživljavaju? Jesi li imala nekad dvojbe oko toga da njih stavljaš u video?
Tako je, odlučila sam ih uključiti jer su oni moj život, a kako sam rekla moje teme su moj život, onda nema smisla da i oni ne budu u tome.
Djeca to uopće ne doživljavaju jer su još premali, a nikada nisam imala dvojbe jer u tome ne vidim ništa sporno ili negativno. Oni su moj život i sve je stvar na koji način ćeš ih uključiti u cijelu priču.
Dok god postoje granice koje si odredite sve je ok. Ljudi su u krivu kad misle da znaju baš sve o nama jer to naravno nije tako, ja sama određujem do koje granice ću pustiti ljude u naš život i što ću prikazati ili neću prikazati.
Tako da naša intima i privatnost i dalje postoji.
Danas si došla već do te popularnosti da te ljudi prepoznaju na ulici. Za razliku od ostalih javnih zanimanja primjerice pjevača, ljudi prepoznaju javne osobe i znaju što rade, no u tvom slučaju ljudi prepoznaju tebe i znaju ujedno sve o tvojim navikama, domu, osjećajima..
Kako se nosiš s time i jel ti ponekad dođe da se povučeš?
Kao što sam rekla i na prethodnom pitanju, ljudi ne znaju sve o meni. Ljudi znaju ono što ja želim da znaju o meni. Razlika mog i navedenih zanimanja je ta što mene ljudi smatraju bližom sebi, kao nekoga koga poznaju, zbog čega se lakše i poistovjećuju sa mnom. Nosim se ok jer nisu napadni i jer sam do sada imala samo pozitivna iskustva. Nije mi došlo da se povučem.
Ako se dobro sjećam, jedna si od prvih žena kod nas koje su objavile snimku poroda. Tvoja snimka je izazvala dosta različitih komentara, reci nam nešto više o snimci i kako si se nosila s negativnim komentarima?
Jesam, ne samo da sam prva objavila snimku poroda već je to bio i prvi i jedini objavljen porod na našim prostorima. Moja snimka je izazvala različite komentare samo na nekim određenim medijima koji već imaju takvu publiku, ali ja je srećom nemam tako da se ja osobno na svom kanalu nisam susretala sa lošim komentarima.
To je ono što je super u ovom poslu, prati te onaj tko te želi pratiti i koji te iz nekog razloga voli, tako da mjesta za negativnosti nema.
Snimka je bila moja zamisao jer sam odlučila pomoći ženama koje prvi puta idu roditi, kako bi pobijedile onaj početnički strah od nepoznatog. Snimka nikada nije bila zamišljena kao prikazivanje poroda u potpunosti već kao prikazivanje rađaone i cijele procedure koja ih tamo čeka.
Nažalost, porod nas je iznenadio tako da sam ja nakon redovnog pregleda ostala u bolnici i nisam bila pripremljena, tj nisam imala sa sobom opremu za snimanje i plan koji su mi je bili potrebni, pa je kao i porod i snimka ispala spontana i koliko god sam ju smatrala nekvalitetnom ipak sam ju odlučila objaviti, jer bolje išta nego ništa, a popraviti se više ne može.
Što ti se najmanje sviđa/što ne voliš i u ovom poslu i što najviše voliš i koje su prednosti posla kojeg radiš?
U poslu kojem se bavim ne vidim apsolutno ništa negativno i nema toga što mi se ne sviđa. Apsolutno sve mi je pozitivno i uživam raditi to što radim, a najveće prednosti su te što radim ono što živim i što sama kreiram svoje vrijeme, a tu slobodu mi nitko ne može platiti.
Tko je tvoj uzor u blogerskom svijetu?
Nemam uzora, krenula sam u taj posao ne znajući što je to, kako to treba izgledati i nisam se opterećivala već sam pustila da mi vrijeme pokaže i da me navodi.
Nikada nisam nikoga gledala i pratila da vidim kako to radi jer bi u suprotnom sigurno nesvjesno nešto ponovila i napravila isto, a ne želim biti nečija kopija i želim raditi ono što meni samoj padne na pamet, ne obazirući se na druge.
Kako vidiš Anu u budućnosti? Želiš li se i dalje baviti ovim poslom i planiraš li neke nove projekte?
Svakako. 🙂 Nemam određenog cilja, puštam vrijeme da me vodi. Moja glava je uvijek puna ideja i zamisli tako da tko zna, sada sam tu gdje jesam, a već sutra ću biti tko zna gdje.
Vidjet ćete kada i ja. 🙂
