Znate li tko je bio sveti Nikola?
Sveti Nikola, biskup, svetac, zaštitnik djece i pomoraca, rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u 3. stoljeću.
Njegovi bogati roditelji dugo nisu mogli imati djecu pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji je dobio ime po stricu biskupu u Miri, no nažalost njegovi roditelji nisu još dugo živjeli te Nikola ostaje sam. Nikola odlučuje da želi širiti ljubav i zaređuje se za svećenika.
Nedugo zatim mu umire biskup Mire i svi očekuju da će ga Nikola naslijediti, no on skroman po prirodi i u strahu od te dužnosti, bježi u Palestinu i okreće se samačkom načinu života. Ponovo se vraća nakon nekoliko godina kada ipak nasljeđuje nasljednika njegova strica i on sam postaje biskupom.
Zadržao je onu skromnost koju je imao, noći provodio u molitvi, a dane pomažući osobama u potrebi.
Zbog raznih čudesa, poput smirivanja uzburkanog mora je postao zaštitnikom mornara, a kako je svojim blagoslovom ozdravio dijete kojem je zapela riblja kost u grlu naziva se i zaštitnikom djece.
Umro je 6. prosinca 327.g u Miri. Kasnije mu je tijelo preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.
Odakle tradicija darivanja za svetog Nikolu?
Spomendan sv. Nikole je 6. prosinca. Toga dana, roditelji darivaju djecu. No odakle zapravo dolazi ideja o darivanju na taj dan?
Prema legendi, u blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je jako siromašan čovjek koji je odlučio prodati kćeri kao robinje da ih barem na taj način spasi, da ne umru od gladi. No, djevojke to nikako nisu htjele. Željele su se udati, ali nisu imale dovoljno novca za miraz.
Za to je čuo sv. Nikola te im odlučio pomoći tako da je dvije večeri za redom kroz prozor ubacivao zlatnike da kćeri imaju dovoljno novaca i da se mogu udati. Treće večeri, da ne bi bio uhvaćen, vrećicu sa zlatnicima je sv. Nikola ubacio kroz dimnjak, a zlatnici su upali u čizmicu koja se sušila pokraj kamina. Od tuda i današnji običaj stavljanja darova u čistu čizmicu.
Kako mi darujemo danas?
U vrijeme kada su naši roditelji i bake i djedovi bili mali, u čizmicama su se nalazili darovi poput naranči, jabuka i oraha, za kad su roditelji to mogli priuštiti djecu su dočekali bomboni ili čokoladica.
Danas se očišćena čizmica obično stavlja na prozor i darovi nešto raskošniji, no i dalje je ostalo jednako dječje ushićenje na jutro sv. Nikole i odlazak do uglancane čizmice kako bi provjerili što im je sv. Nikola ostavio kao dar.
Lijepi su to običaji i odraslima uspomena na djetinjstvo, ali uz to odrasli, ne zaboravite djeci ispričati priču o Svetom Nikoli da znaju tko ih je obradovao 6.12.. 🙂
Pošalji ili podijeli na: