Znate li razliku između psihologa, psihijatra i psihoterapeuta?

Vrijeme u kojem živimo vjerujem da je mnoge potaknulo na potragu za odgovorima na određena pitanja, primjerice, kako uskladiti poslovni i privatni život u četiri zida vlastitog doma, kako biti sretan u vremenu neizvjesnosti, kako se nositi sa stresom i slično.

Osim toga ograničeno kretanje, zatvaranje u četiri zida gdje su se odvijale sve aktivnosti od odmora, spavanja, obroka, rada, edukacija, rekreativnosti, nastave itd., zasigurno su naše poglede koji su bili usmjereni na sutra i na druge, barem za koji stupanj usmjerili na nas same, na naše najbliže i podsjetili na važnost sadašnjeg trenutka, „hic et nunc“ (ovdje i sada).

Čini mi se kao se u društvu odjedanput, kao nikada do sada, počelo pričati o važnosti mentalnog zdravlja gdje glavne uloge igraju djelatnosti poput psihologa, psihoterapeuta i psihijatra.

No, izgleda da još uvijek nije baš najjasnije što, tko i kako radi pa i kada se komu obratiti.

Pogledavši podatke koliko se u posljednjih mjeseci na zagrebačkom području „progooglao“ pojam psiholog, psihijatar, psihoterapeut ostala sam pomalo iznenađena. Naime, pojmovi psiholog i psihijatar pretraživani su skoro pa u jednakoj mjeri, s malim razlikama koje daju prednost pretrazi pojma psihijatar, dok je pojam psihoterapeut tražen samo nekoliko puta. Zanimljivo bi bilo otkriti koji je pravi razlog tomu, no vjerujem da je jedan od vodećih povezan s nedovoljnim poznavanjem ovih djelatnosti.

Upravo cilj ovog teksta je objasniti sličnosti i razlike između psihologa, psihijatra i psihoterapeuta.

Psiholog znanje stječe školujući se na Fakultetu psihologije u trajanju od 5 godina, nakon čega obično stažira 1 godinu kako bi stekao dodatno praktično znanje te polaže stručni ispit kako bi mogao obavljati svoju djelatnost. Ovisno o mjestu studiranja stažiranje i polaganje stručnog ispita može se razlikovati o čemu odlučuju nadležna tijela poput Psihološke komore i Ministarstva obrazovanja.

Psihijatar je liječnik koji se specijalizirao za psihijatriju, ima medicinsko predznanje i ima duboko znanje o psihijatrijskim poremećajima i farmakologiji naznačenoj za svaki od njih. On se bavi liječenjem duševnih bolesnika i pacijenata koji pate od raznih vrsta psihičkih tegoba. Surađuje sa psihoterapeutima i vrlo je važna osoba u liječenju mentalnih poremećaja koji zahtijevaju intenzivniju intervenciju. Glavni alat kojim se koristi su lijekovi, što psiholozi i psihoterapeuti ne smiju koristiti.

Psihoterapeut može biti psiholog, psihijatar, ili stručnjak iz drugih humanističkih područja (pedagog, sociolog i sl) koji pored osnovnog obrazovanja za svoje zvanje završavaju neku od specijalističkih edukacija za psihoterapiju u trajanju od četiri godine.

Osnovni cilj je pružanje psihološke pomoći osobama koje imaju teže psihičke smetnje, proživljavaju krizno životno razdoblje, imaju teže emocionalno stanje ili otežanu komunikaciju s drugima te žele unaprijediti svoje zdravlje, potaknuti osobni rast i bolje upoznati sebe. Psihoterapija radi na proučavanju i razumijevanju sebe gledajući i analizirajući stvari u dubinu osobe. Glavni alati kojima se psihoterapeut koristi su riječi i razgovor.

Specifičnost psihoterapeuta je u tome što je on jedina osoba koja može provoditi psihoterapijske aktivnosti, odnosno na duže staze putovati s pacijentom gdje je fokus na promjeni psihičkog funkcioniranja i ublažavanje simptoma klijenta.

Kada je riječ o psihoterapiji, često dolazi do nerazumijevanja iz razloga što danas postoji mnogo sustava psihoterapije, odnosno pravaca.

Neki od poznatijih su: psihoanalitički, kognitivno-bihevioralni, psihodinamički, egzistencijalni, humanistički, sistemski, tjelesni(somataski), transpersonalni, hipno-psihoterapija i psihodrama. Više o svakom možete pročitati ovdje.

I onda, komu se obratiti?

Ovo je vrlo osobno pitanje i na njega nije lako odgovoriti. Zašto? Razlog tomu, između ostalog, leži i u činjenici da danas imamo i druge („nove“) profesije, osim ovdje spomenutih, koje se bave unaprjeđenjem kvalitete života, na kraju i mentalnog zdravlja, pojedinaca i skupina koji žele razvijati svoje vještine, postići bolje rezultate kako u poslovnim, organizacijskom tako i u privatnom životu. Tu mislim na life coacheve, a više o ovoj profesiji možete pročitati ovdje.

Međutim, u trenutku kada treba odlučiti kome se obratiti, bitno je informirati se, kontaktirati stručnu osobu i pitati za savjet bilo da se želite riješiti nekog konkretnog problema, naučiti upravljati kriznim sitaucijama, nositi se sa stresom, poboljšati odnose s drugima ili, primjerice, naučiti reći “ne” bez grižnje savjesti…  

Informiranje i pronalazak stručnjaka koji najviše odgovara osobnim potrebama, jako je važan korak koji kasnije jednoj od ovih profesionalnih figura olakšava definirati problem i započeti odgovarajuću intervenciju/tretman.

Napomenula bih da je svim ovim djelatnostima krajnji cilj jednak, a to je činiti dobro i pomoći osobi da pronađe ono što traži radeći na sebi. 

Stoga, onaj tko potraži pomoć, bilo to za oporavak ili napredak, već je na pola puta do cilja.

Potaknuta reakcijom na društvenim mrežama koju je izazvala moja objava o ovoj temi u suradnji s ilustratoricom Paulom nastala je ova ilustracija. Nadam se da će mnogima pomoći u shvaćanju sličnosti i razlika ovih profesija.

Paula Sambolić, 26-ogodišnjakinja koja je završila rani i predškolski odgoj i obrazovanje na Učiteljskom fakultetu i radi kao odgojiteljica u dječjem vrtiću.

Inspiraciju za svoje ilustracije crpi iz osobnih i tuđih životnih situacija, priča i sudbina. Ilustracije su namjenje mladima i odraslima, no stil je ostao dječji upravo zato jer je velika zaljubljenica u crtane filmove, posebice Tom i Jerrya.

Njezine radove možete pogledati i uživati u njima na njezinom Instagram profilu.


Pratite nas

Pošalji ili podijeli na:
Anđela Jelić

Anđela Jelić je mlada, ambiciozna i poduzetna žena koja neprestano uči i usavršava se u području psihologije. Istražuje zdravlje ljudi i posebno utjecaj prehrane na osobno blagostanje. Trenutačno živi u Milanu gdje usavršava svoje znanje na doktorskom studiju iz psihologije na Università Cattolica del Sacro Cuore.

COPYRIGHT © 2018. SADRŽAJ UREĐUJE IVANA BERIŠIĆ. SVA PRAVA PRIDRŽANA.