Zastanimo trenutak pred vlastitom prolaznosti

Ovih dana diljem zemlje groblja su prepuna ljudi. Grobna mjesta na kojima rijetko tko zastane okićena su cvijećem i svijećama. Groblja su postala mjesta na kojima se susreću ljudi koji se godinama nisu vidjeli, razmjenjuju poruke i veličajući kult ljepote i zdravlja.

Ponekad se upitam što to gura modernog čovjeka da zaboravlja na nepobitnu činjenicu da smo svi smrtni. Svi smo došli na ovaj svijet kako bi isto tako jednog dana otišli.

Jurimo za materijalnim dobrima, živimo u kaosu preplavljeni srdžbom i lošim emocijama. Umjesto da se upitamo „je li smisao mog postojanja imati ili biti?“

Biti dobar čovjek koji je u stanju prihvatiti ne prihvatljivo i oprostiti ne oprostivo.
Biti čovjek koji je u svakom trenutku svjestan vlastite prolaznosti na zemlji.

Neko će reći: “ baš zbog toga treba živjeti punim plućima. Uzeti sve što se može, njegujući kult tijela, prestiža i lažnog blještavila.”

Zašto onda sa sjetom obilazimo grobove ljudi koji su ostavili traga u našem životima?

To su oni pojedinci koji su nas učili da je ljubav ispred mržnje, da je oprost ispred inata.

Stoga zastanimo na Dušni dan, promislimo o sebi i onome što se trenutačno zbiva u našim životima. Nazovite ljude koji su Vas povrijedili, pomozite onima koji nisu zaslužili Vašu pomoć, porazgovarajte s ljudima koji nisu zaslužili Vaše vrijeme. Učinite nešto za druge ne očekujući ništa za uzvrat. Nitko od nas ne zna ni sata ni časa kada će otići, biti spreman za odlazak znači pripremiti sve što nam treba za putovanje s kojeg se nećemo vratiti.

Na to zadnje putovanje ne možemo ponijeti naše nekretnine, bankovne račune, diplome, skupi namještaj, dizajniranu odjeću, preparate za uljepšavanje i sve ono bez čega “ne možemo” živjeti.

Naša smrtnost ne traži ništa od nas osim otvorenog srca i spoznaje da u zadnjim trenucima možemo mirno i sabrano reći: „Spremna sam za odlazak , svakim danom činila sam najbolje što se moglo. Sa svima sam pokušala biti u dobru. Prihvaćala sam ne prihvatljivo i opraštala ne oprostivo“

Zastanimo pred riječima Leonarda Boffa o smrti: “Skidamo sve sa sebe, čak i same sebe u posljednjem trenutku života (smrt), jer nismo napravljeni niti za ovaj svijet niti za same sebe.”

Došli smo na svijet da svijetu dajemo ljubav, da budemo ljubav i ostanemo u sjećanju dragih ljudi kao ljubav.

Pošalji ili podijeli na:
Doc. dr. sc. Dubravka Šimunović

Kroz mjesečne kolumne doc. dr. sc. Dubravke Šimunović zajedno ćemo učiti i rasti kroz iskustva i pojedine životne situacije koje autorica stručno analizira i prenosi svoja iskustva u kojima nas podučava ono najvažnije, kako mijenjati sebe u razvoju i učenju. Životopis i više pročitajte ovdje.

COPYRIGHT © 2018. SADRŽAJ UREĐUJE IVANA BERIŠIĆ. SVA PRAVA PRIDRŽANA.