Praznična euforija poprima kulminaciju silvestarskom noći. Nikada nisam pripadala skupini koja je od novogodišnje zabave tražila vrhunski doživljaj. Zasigurno sam od onih koji vole spontane susrete, oni su praznici za moju dušu. To su oni trenuci kada u dobrom društvu iznjedri divno druženje.
Sve ono što je isforsirano i neprirodno u većini slučajeva ispadne katastrofalno.
U novogodišnjoj noći ljudi se međusobno obasipaju željama pri tome ni sami nisu svjesni da neke od tih želja su čisti bijeg od stvarnosti .
Neke želje su nerealne i kao takve su plod mašte, pri tome zaboravljaju koliko je realnost često gorka u svojim ishodima.
Činjenica je ljudi bježe od stvarnosti iz različitih razloga. Bijeg od stvarnosti je mehanizam obrane koji nam u datim trenucima može biti prijatelj kao i neprijatelj.
Biti odrasla osoba ujedno znači prihvatiti činjenicu da je život utakmica koja traži od svakog igrača borbenost, polet i nadasve zdrav duh.
Od vlastite odgovornosti bježe kukavice dok se hrabri pojedinci bore do zadnjeg daha. Možemo koliko kod želimo bježati od odgovornosti, ali od samoga sebe na žalost nitko još nije uspio pobjeći.
ČOVJEK SNUJE, A BOG ODREĐUJE
Put koji vodi do sklada i zadovoljstva ne nalazi se u materijalnim dobrima on se nalazi u nama samima. Mnogi su nesretni jer su odlučili biti neuspješni i nesretni.
Nažalost, to su oni pojedinci koji neovisno o godinama i dalje promišljaju da se sreća mjeri kategorijom imati i biti.
Sretni pojedinci koji nemaju ono što većinu definira uspješnim i sretnim imaju i pronalaze sreću u sebi.
Oni znaju da se sreća crpi iz beskrajnih mogućnosti izbora koje se kriju u svakoj osobi . Oni koji to ne znaju i ne žele znati uspjeh traže u svijetu lažnog glamura i blještavilu materijalnih dobara.
Osoba koja je u realitetu suočava se sa životnim izazovima bez potrebe za bijegom od vlastite odgovornosti.
Svima nama svaka godina mogla bi biti ispunjena i zanimljiva kada bi naučili prihvatiti sve dobre i loše dane, poteškoće, bolest, frustracije, gubitke i dobitke. Bijeg od stvarnosti je poput sanjarenja otvorenih očiju znajući da je to plod mašte.
Bijeg od stvarnosti je pričanje bez rada, kritiziranje drugih bez uvida u osobne propuste i slabosti.
Bijeg od stvarnosti je odustajanje nakon razočarenja, djetinjasto ponašanje. Bijeg od stvarnosti je nespremnost na životnu borbu u kojoj se zajedništvo zamjenjuje samoćom.
Mnogi se povlače u vlastitu samoću jer se boje stvarnosti, nisu sposobni suočiti se sa životnim problemima i nedaćama.
Stvarnost je prilagodljiva samo onda kada smo u stanju modificirati sami sebe.
Stoga u 2019. ne zaboravite živjeti u trenutku ne očekujući nešto što u konačnici ne znate hoće li te dobiti.
I ponekad se sjetite one stare izreke „ČOVJEK SNUJE, A BOG ODREĐUJE“
Sve Vas grlim,
Vaša Dubravka
