Postoje proizvodi koji vas osvoje na prvu. I ako mislite da nije moguće, kad prepoznate ljubav prema izradi i održavanju tradicije obiteljskog obrta jednog starog zanata, isti proizvod vas osvoji i drugi put! Dakle moguće je, kao što je moguće da riječ Koogle ima dva O O u sebi. 🙂
U Koogle smo se zaljubili, a u nastavku ćemo vas upoznati sa simpatičnom Martinom Šimunković koja je po struci povjesničarka umjetnosti, etnologinja i kulturna antropologinja.
U proizvodnju je oduvijek bila uključena cijela obitelj, a Martina je osim ljubavi prema obiteljskom poslu, otkrila privilegiju da se ukrasi kojima se ljudi vesele tijekom blagdana, nalaze u njezinom okruženju tokom cijele godine.
Uz kreativnost i ideje, posao razvija i dalje, a najveća potvrda njezinom radu su mnogobrojne obitelji koje iz godine u godinu brižno čuvaju božićne ukrase i prenose ih iz generacije u generaciju kao obiteljsko nasljeđe.
Najbolje će nas s Kooglama upoznati Martina koja stvara ova mala umjetnička djela;
Martina, kod obiteljskog obrta, odrastaš s učenjem, no ono što me uvijek zanima je, kada si točno otkrila ljubav prema tom poslu i odlučila da se želiš time ozbiljno baviti?
Od djetinjstva sam bila uključena u neku od faza izrade božićnih ukrasa od stakla. Odrasla sam u obitelji obrtnika koji su proizvodili ukrase od puhanog stakla i tako zarađivali za život. Prije 4 godine, u ljetnim mjesecima, rodila mi se ideja da bih mogla pokušati naučiti puhati staklo. Ta ideja bila je usko vezana s mojim ulaskom u 40te godine života i željom da se ne prepustim kolotečini već da podvučem crtu i počnem nešto novo i kreativno.
Uvijek sam bila kreativna, a i tip sam osobe koja je sklona promjenama i pokušajima da proba nešto novo i drugačije i koja se ne miri s postojećim. Naročito ako sama mogu postići na to da mi bude bolje. Moj otac je, na žalost, bio već odustao od proizvodnje ukrasa od puhanog stakla jer se 90ih godina 20.st. otvorilo vanjsko tržište i došlo je do poplave uvoznih proizvoda, svih, pa tako i božićnih ukrasa. Ljudi su bili željni uvoznih proizvoda te je nakon poplave jeftine robe, naročito iz Kine, i radi loše ekonomske situacije, lokalna proizvodnja ukrasa od stakla postala preskupa, ali i ne interesantna tržištu.
U posljednjih nekoliko godina, primijetila sam da su ljudi sve kreativniji i da postoji interes tržišta za ručno rađene i lokalne proizvode koji nisu generički i odskaču od standardne ponude, a odlikuje ih kreativnost i maštovitost. Ljudi su postali nevjerojatno produktivni i kreativni, a smatram da je to odgovor na tržište zasićeno jeftinim industrijskim proizvodima. Upravo u tom smjeru sam razmišljala kada mi se rađala ideja za Koogle i mislila sam da je pravo vrijeme za ponuditi jedan poznati, domaći predmet u drugačijoj prezentaciji, a za čiji nastanak je nužno ponovno aktivirati i nastaviti tradiciju obiteljskog staklopuhačkog obrta. I tako sam počela s učenjem. Trebalo je vremena i strpljenja, ali trud se isplati u obliku osobnog zadovoljstva. Te male pobjede u životu, to je ono što me veseli. A opet, ta jedna mala pobjeda, može ti promijeniti život.
Pretpostavljam da naziv Koogle nije prisutan od samih početaka 50-ih godina prošlog stoljeća kada se tvoja obitelj počela baviti izradom staklenih kuglica. Kako je nastalo ime brenda?
Koogle su nastale kao igra riječi i naziv se nekako nametnuo sam po sebi. Nisam previše razmišljala o nazivu već mi se učinilo najbolje rješenje za proizvod koji nudim, a koji je u formi kugle, a i dva slova „o“ u nazivu daju mi prostora za eksperimentiranje pri grafičkom formiranju logotipa. Upravo u ova dva „o“ vidim simbol koji ima potencijal postati prepoznatljiv. Ali početna ideja je bila parafraziranje logotipa za Google. Koogle su trebale preuzeti slični font kao Google i drugačije boje te razmještaj boja u nazivu. Ali nakon konzultacija s pravnicima Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo koji se bave zaštitom autorskih i srodnih prava, shvatila sam da se ne želim zezati s jednim od najprepoznatljivijih logotipa na svijetu. Ne bi bilo baš zgodno da me tuži Google! (smijeh)
Bila bi to zgodna reklama, ali ne baš ekonomski isplativa. Tada sam se okrenula drugačijem pristupu za dizajn logotipa i napravila potpuni odmak od početne ideje i odlučila se za neutralni grafički prikaz u kojem se briše svaka asocijacija na Božić, a pomalo industrijski pristup ipak je omekšan debljim fontom koji mu daje toplinu i asocijaciju na mali obiteljski obrt. Boje koje sam željela u logotipu također ne asociraju na Božić već se radi o crnoj podlozi i mint zelenoj i bijeloj boji za slova. U potpunosti sam se htjela odmaknuti od asocijacije na Božić.
Ručno puhanje kuglica je daleko više od samo znanja o načinu izrade. Potrebno je puno iskustva, prakse i vještine. Koliko ti je dosadašnje školovanje i fakultet generalno pomogao u razvoju poslovanja?
Moja struka je svakako puno doprinijela u razvoju poslovanja. Pomoglo je pri ideji o početku novog i reinterpretaciji starog. Studij povijesti umjetnosti omogućuje susret s visokom estetikom kroz umjetničke stilove te utječe na formiranje osobnog ukusa i poimanje estetike generalno. Kroz ovaj studij naučimo gledati, stavljamo estetiku u kontekst, dajemo joj vrijednost te joj ponekad pristupamo vrlo kritički. Upravo je zato mi je bilo lako odbaciti sve suvišno na Kooglama.
Studij etnologije učvrstio je afinitet za tradiciju što je svakako pomoglo pri odluci o nastavku obrta, jer ga prepoznajem kao dio osobnog, obiteljskog, ali i lokalnog kulturnog identiteta. Posao konzervatora za nematerijalna kulturna dobra, kojeg sam obavljala više od desetljeća, pomogao mi je da uvidim sve nedostatke sustava s kojim se bore tradicijski obrti te sam tu stekla iskustvo, ali i snagu i hrabrost za bitke protiv sustava koji ponekad ima svrhu sam u sebi, a ne ide u korist građana kojima služi. I sama sam se pola godine borila s apsurdom, upozoravajući da polaganje majstorskog ispita za staklopuhača nije jednak polaganju majstorskog ispita za staklara i da su to u potpunosti dva različita zanimanja. I uspjela sam u tome. To su opet te male životne pobjede nakon koje izađeš još jači. Ali i umoran.
Ti imaš tu privilegiju da se poput vilenjaka baviš ukrasima cijele godine što zvuči zabavno, ali je i dalje posao. 🙂 Majka si dvoje djece i zaposlena. Kako pronalaziš balans između svega navedenog i na koji način pronalaziš vrijeme za sebe?
Potrebna je dobra organizacija preko dana, ali nikakva organizacija ne bi bila moguća bez logističke podrške bake i dede. Oni su stalno prisutni u dnevnim aktivnostima oko djece i olakšavaju mi rad jer znam da su djeca zbrinuta i u dobrim rukama, kada suprug i ja ne stižemo. To je jako bitno kada si zaposlena mama, jer mame uvijek brinu. Nisam niti ja izuzetak.
Vrijeme za sebe pronašla sam u ponovnom učenju francuskog jezika, što me iznimno veseli, razgovorima uz kavu s prijateljicama, odlasku na rock koncert ili dobroj knjizi. A već dvije godine plešem u veteranskoj grupi Zagrebačkog folklornog ansambla dr. Ivana Ivančana, ansamblu u kojem sam provela najbolje godine svog života. Ali moje slobodno vrijeme je vrijeme koje provodim s djecom i uživam u tome. 🙂
Gotove kuglice su romantične, nježne i krhke, no kakav je posao zapravo izrada kuglica i može li se reći da je tipično muški posao?
U mojoj obitelji su se uglavnom muškarci bavili poslom staklopuhanja, a i većina tadašnjih staklopuhača bili su muškarci, no ne bih rekla da je to tipično muški posao, ali da, može se govoriti o poslu koji su većinski radili muškarci, dok su se žene bavile završnom doradom. I moja baka je znala puhati staklo, iako se i ona više bavila završnom doradom nego staklopuhanjem.
Zanimljivo je da su u Gornjem Stenjevcu staklo puhali muškarci, dok su se na drugom kraju grada, u Sesvetskom Kraljevcu, gdje je također bila živa tradicija puhanja stakla (nakon što se znanje prenijelo iz Gornjeg Stenjevca), puhanjem stakla bavile isključivo žene. Ne možemo govoriti o muškim ni o ženskim poslovima, a pogotovo danas, jer na žalost, taj obrt je ugrožen i postoje još samo tri obrta, uključujući i naš, koji se bave izradom dekoracija od puhanog stakla.
Koogle brend ima daleko više za ponuditi od kuglica za bor, radite lustere, adventske vijence, razne dekoracije za vjenčanja ili rođendane, uskršnje dekoracije.. što je tebi najdraži dio iz Koogle proizvodnje?
Meni je sve što se tiče izrade Koogli najdraži dio, bez obzira na primjenu. To je jedan vrlo kreativni proces i ja u potpunosti uživam u kreiranju od početka do kraja. Od razvlačenja i taljenja stakla na početku, do pakiranja završnog proizvoda u kutiju. Jako me raduje kada se ljudi razvesele Kooglama. Gotovo uvijek molim kupce da mi jave kako su reagirali ljudi kojima su poklanjali Koogle. Do sada nisam čula niti jedan negativan komentar. To me jako raduje i daje mi odlučnost da nastavim dalje jer ne podliježem masovnom ukusu, budući da se danas na tržištu nudi sve za svakoga.
Dakle, onome kome se ne sviđa ovakva božićna dekoracija, svakako da će za sebe naći u ponudi mnoštva drugih proizvoda. Ali, kao što sam rekla, do sada nisam imala negativnih komentara.
Koliko je vremenski zahtjevna izrada jedne kuglice?
Za izučiti vještinu puhanja stakla, meni je, uz obitelj i moj primarni posao od 8 do 16 h, bila potrebna godina dana rada, strpljenja i upornosti. Dolazila bih u večernjim satima u obiteljsku radionu i ispočetka se “borila“ sa staklom. Također i vikendima. Možda bi netko bio brži, ali životne okolnosti itekako utječu na dinamiku učenja. Od prozirne staklene cijevi od koje se izrađuju kuglice do završnog proizvoda koji je upakiran u kartonsku kutiju spreman za police u dućanu, potrebno je svaku kuglicu ‘prebaciti’ više puta iz ruke u ruku.
Proces je u potpunosti ručni rad i mogu reći da sam doslovno svakom proizvodu udahnula život. 😀 Ovakva dekoracija dobiva se taljenjem šuplje staklene cijevi te ona ima svoja ograničenja u obradi jer se radi o tankoj stijenci stakla koja zahtjeva brzu reakciju jer se brzo hladi i više nije pogodna za modeliranje.
Ljubav prema poslu, nažalost susretne i tešku ekonomsku situaciju danas i neisplativosti održavanja obrta, zbog koje je na kraju krajeva i tvoj otac odustao od proizvodnje. Kako se ti nosiš s cjelokupnom situacijom današnjeg vremena?
Moj otac je prije dvadesetak godina, na žalost, odustao od izrade staklenih kuglica. Ovdje se zapravo radi o klasičnom primjeru obrtnika u Hrvatskoj koji ne može konkurirati jeftinijem uvoznom proizvodu, radi skupe proizvodnje. S obzirom na to da se radi o ručnom radu, proces izrade je iscrpan i kada se zbroje troškovi izrade, skup, a tržište je bilo sve više zasićeno jeftinim, uvoznim industrijskim proizvodima.
Tako ručno rađena staklena kuglica je u samom startu skuplja od uvozne industrijske te su se kupci redovito okretali za jeftinijim proizvodima, radi sve teže ekonomske situacije. Obzirom da se radi o ukrasnom predmetu, dakle, nekome je to čisti luksuz bez kojeg i može. Industrijski proizvodi preplavili su trgovačke centre i s time su nestali i nekadašnji „štanderi“, ljudi koji su na sajmovima prodavali ručno rađene kuglice koje su otkupljivali od našeg obrta. Lagala bih kada bih rekla da se moja sjećanja na Božić vežu uz vrijeme mira i blaženstva i da smo pjevali božićne pjesme dok smo pekli kolače s mamom.
U mojoj obitelji vrijeme oko Božića bilo je radno. Vrlo radno. Kuglice su se prodavale jednom godišnje, samo za Božić, a izrađivale su se tijekom cijele godine. Sjećam se roditelja koji su pred sam Božić prodavali proizvode vani, na otvorenom, na Dolcu, Kvatriću ili na nekoj drugoj lokaciji, i kada bi dolazili kući promrzli i umorni. Nije to bio lak posao. Nije bio tada, a nije niti danas.
Danas je lakše u toliko što je tržište puno veće s obzirom na mogućnost internet prodaje s kojom kanim krenuti od sljedeće godine. Tako da tržište neće biti ograničeno samo na Hrvatsku već će se Koogle moći prodavati u cijeli svijet. Od tradicijskog obrta se nitko nije obogatio. Ono što ja želim je osobni mir i zadovoljstvo koje ću postići radom onoga što volim, onoga što me čini sretnom, gdje mogu pokazati svoju kreativnost i da od toga mogu živjeti jedan lijepi, miran i kreativnošću ispunjen život.
Jesi li uključena u razne božićne sajmove i gdje se Koogle proizvodi mogu nabaviti?
Koogle su se nekako same po sebi isprofilirale kao proizvod koji se nudi u dućanima koji prodaju ručno rađene predmete visoke estetske vrijednosti, dakle radi se o umjetničkim predmetima i predmetima domaćih dizajnera. Koogle su namijenjene za ljude koji su neopterećeni stereotipima, otvoreni za nove percepcije i cijene ručnu izradu. Kako svaki od ovih navedenih dućana ima svoju klijentelu, tako se niti svi proizvodi ne prodaju jednako. Negdje prolaze više avangardniji izgled, a negdje ipak klasičniji. Jako me veseli da su muzeji prepoznali priču s Kooglama kao originalnom proizvodu proizašlom iz tradicijskog obrta i ponudili ih u prodajni asortiman svojih suvenirnica tijekom Adventa.
Tako imamo odličnu suradnju s Muzejom za umjetnost i obrt i Etnografskim muzejom u Zagrebu s kojima surađujem već treću godinu te su dio ponude suvenira koji se nude s aktualnim izložbama. Do sada još nisam sudjelovala na božićnim sajmovima, ali s obzirom da je Zagreb postao prepoznatljiva turistička destinacija u doba Adventa, a o tome govore i tri za redom proglašenja o najboljem Adventu u Europi, željela bih Zagrepčanima i mnogobrojnim turistima ponuditi originalni i hrvatski proizvod koji proizlazi iz tradicije grada Zagreba.
Tako da ću sljedeće godine svakako konkurirati za prodajno mjesto na Adventu. Smatram da bi se ponudom ovog proizvoda na zagrebačkom Adventu dodatno podržao i istaknuo njegov karakter, a to je sajam koji, uz zabavu, teži i očuvanju tradicijskih obrta grada Zagreba te prezentira proizvode koje karakterizira originalnost, te bi time dodatno doprinijeli i raznovrsnosti ponude, a potiče i održivost tradicijskih i deficitarnih i ugroženih obrta s područja Grada Zagreba.
Koogle su pročišćena verzija božićnih ukrasa, profinjene, bez kića i blještavila. Pretpostavljam da je i tvoje poimanje Božića u sličnom tonu?
Koogle su proizvod kakav bih ja nekome željela poklonit ili kakav bih željela da netko pokloni meni. Zapravo, vrlo egocentrično! 😀 U Kooglama se spajaju dvije komponente. Jedna je znanje, umijeće i vještina puhanja stakla, ova obrtnička komponenta, dok je druga ona osobna, moja estetika i kreativnost.
Današnji Božić je više stres nego mir. Već je bezbroj puta izrečeno da ga konzumerizam čini užurbanim i stresnim. Upravo sam Kooglama željela smiriti histeriju Božića i u potpunosti se odmaknuti od božićne ikonografije.
U Kooglama se odražava jednostavnost i minimalizam, a staklo je idealan medij za stvaranje tog dojma.Htjela sam pokazati da Božić ne moraju biti samo sobovi Djeda Mraza već i mali zimski vrtovi zamrznuti unutar stakla, jedno lagano pero ili srebrni listić. Nikada mi nije bilo jasno zašto su moji ranije radili staklene kugle na način da su prikrivali da se radi o staklu, tako da su ju srebrili pa kasnije umakali u boju. Meni se uvijek činilo da je velika šteta sakriti osnovno svojstvo stakla, a to je njezinu prozirnost.
Jako mi je bitan i ekološki aspekt proizvodnje i svega vezanoga uz Koogle. One su u potpunosti reciklirajući proizvod jer je staklo moguće reciklirati i ponovno ga upotrijebiti. Također i prirodni materijali iz nje kao i kartonska ambalaža, sve je moguće reciklirati.
Probudili smo interes medija, tako da sam snimila i nekoliko reportaža za nacionalnu televiziju te za komercijalne tv kuće, u vrijeme Adventa često me traže intervjue za dnevne novine, časopise, web portale itd. Ja moram priznati da sam jako iznenađena s tolikim interesom za moj proizvod i ovaj obrt i ponekad se prilično neugodno osjećam radi toga. Mislim, da sada ne filozofiram, ali radi se o puhanju stakla. Dakle, ja neću doprinijeti čovječanstvu nekim revolucionarnim lijekom protiv zloćudne bolesti, ali ako ću nekog znanstvenika koji radi na istraživanju razveseliti svojim proizvodom, već sam učinila puno.
Isto tako, ovim poslom učinila sam puno za sebe, a neposredno i za druge, jer samo osoba koja je dobra prema sebi, može biti dobra i okolini. Može to biti bilo koji posao, ali mislim da su ljudi prepoznali energiju koju dajem, a svakako da cijene i ručnu izradu i nastavak obrta. 🙂
Mi smo itekako osjetili pozitivnu energiju i smirenost koju Koogle nude, a vama jednako tako želimo da nađete svoj kutak mira i istinsku vrijednost Božića, koja se ne nalazi u blještavilu nego u jednostavnosti i miru.
Simpatičnoj Martini puno sreće u ostvarenju svog sna i još puuno proizvedenih Kooglica. 🙂
A ako želite da i vaše drvce zablista s ovim kuglicama, možete ih nabaviti u dućanu Take me home u Tomićevoj, u Zagrebu.
