“Jedna obična siječanjska večer. Hladno je. Sama sam u stanu i bez puno obveza. Sve što sam trebala taj dan napraviti završila sam na vrijeme. Odnos s mojom kolegicom na poslu opet nije bio bajan. Nije prestajala omalovažavati moj rad i naslađivati se pred drugim kolegama.
Nikako se ne mogu pomiriti s osjećajem da mi je pomalo dosadno. Okrećem tv programe i ne nalazim ništa zanimljivo. Nakon toga pregledavam storije na Instagramu. Počinjem prelistavati objave na mojoj naslovnici i kao da me neka sila vuče idem dalje i dalje. Ne mogu stati. Osjećam neku malu laganu nervozu.
Kako bih se smirila odlazim u kuhinju po kockicu čokolade da mi malo podigne raspoloženje i oboji tmurnu večer. Otvaram omot čokolade. Onaj od 500 grama. Znaš onaj koji vrlo rijetko kupiš sama sebi. Onaj omot što ti baka pokloni za Božić iako je moliš da ti ne poklanja čokoladu jer….
Otvaram omot. U tom trenutku kao da je ona lagana nervoza nestala. Poznaješ li onaj zvuk papira kada otvaraš omot čokolade? Razmišljam kako je jaka ta vjera da će jedna kockica čokolade biti toliko snažna da me “digne”. To je nešto nevjerojatno. Nastavljam idalje uživati u pregledavanju instagrama. Fotografije, videa, tu i tamo pročitam i pokoji komentar…
Uronjena u instagram objave i storije odlazim u kuhinju po još jednu kockicu. I tako nekoliko puta. Postalo mi je zabavno. Osjećala sam se kao da napokon mogu biti multitasking žena i raditi dvije stvari odjednom. Zabavljala sam se laganim informacijama s instagrama. Likeove sam dijelila kao sto je Majka Terezija činila dobra djela. Počela sam pratiti more ljudi. Osjećala sam se dobro. Ništa nisam objavljivala. Ovo mi je pružalo zadovoljstvo. Pa i poneki komentar napisala bih na sliku jedne od mojih prijateljica koje su na putovanjima po svijetu s rukom u ruci voljene im osobe…
S kauča se ustajem i odlazim u kuhinju po još jednu kockicu čokolade. Ne znam više koji je to put bio. Ovaj put izronim van iz instragram života i pogledam omot čokolade. Možeš pretpostaviti. Bio je prazan. U tom trenutku izbuljila sam oči kao da sam vidjela najveću svjetsku katastrofu. Osjećaj praznine bio je veći nego na samom početku večeri. Da ne živim sama, pomislila bih kako su mi ukućani pojeli sve. No, sada, ovdje. Ne, ne. Nije moguće. Pa sama sam. Ponavljam sebi. Sama sam i nije moguće da sam pojela sve kockice. Jela sam jednu po jednu… ili? hm.. pitam se…
Možda se koja kockica skrila pod omot. Nastavljam potragu, ali ne nalazim. U isto vrijeme sebe uvjeravam da nisam sve pojela. Nemoguće je…
Otvaram drugu ladicu. Znam i vi imate onu jednu ladicu u kojoj čuvate ono nešto da vas malo “podigne”. Čokoladu, čips i sl. Priznajte! Moja je bila puna. Jedva sam ju otvorila. U tom trenutku kao da sam u sebi osjetila puninu. Samo taj pogled na punu ladicu tako me oraspoložio. Uzimam čokoladu. Ovaj put drugog okusa, isto 500 grama. Ovu mi je poklonila moja prijateljica. I obećala sam sebi: “Ne, ne. Ovo je čokolada za podijeliti s drugima.” Nema veze, samo ću par kockica. Baš mi se sada jede. Hmm… taj okus. Već ga osjećam u ustima. Odlazim na kauč. Nastavljam provoditi vrijeme na instagramu. Nekako mi izgledaju svi postovi već dobro poznati. Sve sam sadržaje već vidjela. No, i dalje “kopam” po njemu. Sada sam počela istraživati razne hashtagove. Baš fora. Jedna ruka neprestano je lomila kockice, a druga tipkala i pretraživala. Nekako su usklađeni ti pokreti bili. I da, bili su jako usklađeni. I tako je opet jednom cijelom omotu čokolade došao kraj.
Onda sam uzela čips. Idemo do kraja. Njegov omot uskoro je završio u smeću. A cijelo pakiranje u mom želudcu. Osjećala sam se sito, ali gladno. Znaš onaj osjećaj?! Onda sam otvorila vrećicu s naaaajdražim gumenim bombonima. Hmm… malo šećera da me podigne nakon slanog i pomalo masnog čipsa. Iako sam u isto vrijeme mislila daj samo ću jedan i dosta. Ponavljala sam sebi. Od njih se deblja. Nisu ništa drugo nego rafinirani šećer u duginim bojama. Međutim… Jedan po jedan. Onda mi nije bilo dovoljno, pa sam uzimala po dva ili više odjednom. Osjećala sam taj šećer po svojim usnama, zubima. Pa i prsti su mi bili ljepljivi. Ono kao kad sam bila dijete pa na dječjim rođendanima imaš jedinstvenu priliku pojesti “malo više” bombona jer znaš da ih sutra neće biti…
Odjedanput osjećaj praznine s početka priče zamijenio je osjećaj mučnine i nezadovoljstva. Mučnina koje stajala kao ukopana u meni okružena osjećajem tuge i nezadovoljstva…
Svoju priču ovdje ću završiti. Ovo je samo još jedan scenarij kojeg sam, kao i svaki put, sama sebi jako dobro iscenirala.
Vidiš, ona jedna kockica nije mi bila dovoljna da nahranim svoje emocije, a ovo sve dovelo me do mučnine. Mučnina koju sam sama sebi stvorila. Mučnina koja je nastala kao posljedica mog nekontroliranog jedenja. Jedna po jedna kockica, omot za omotom i tako dalje… i sve to u vrlo kratkom vremenskom razdoblju.
Znaš, nije ovo bilo samo ovaj put. Ponavljalo se. No, ja sam uvijek vješto nalazila objašnjenje za to. Sad sam pod stresom, sad mi je dosadno, ili pak nisam dovoljno dobro odradila današnji zadatak na poslu. Najčešće bih se nagrađivala hranom ovog tipa. Međutim, ova vrsta nagrade, vidiš, dovela me do ovoga. Do poremećaja kompulzivnog prejedanja.
Želim ti reći, ako si ikada i ti bila u sličnoj ili istoj situaciji, ne boj se.
Nisi sama. Vidiš, ima nas još.
Ne okrivljuj nikoga za to. Ni stres, ni prijatelje, ni onog dečka što ti se nije javio nakon što si mu srce u dlan ruku njegovih stavila, niti kolegicu s posla.
Ne okrivljuj ni sebe.
Uzmi stvar u svoje ruke i u ovim trenutcima vladaj situacijom.
Nauči mjeru.
Pronađi prave nagrade za sebe. Potraži stručnu pomoć.”
ISKRIVLJENA SLIKA O SEBI I NJEZINO ISPRAVLJANJE PREJEDANJEM
Ovo je izmišljena priča o mladoj ženi koja boluje od poremećaja hranjenja.
Poremećaji hranjenja odnose se na promjene u prehrambenim navikama uz što je prisutna i pretjerana pažnja na tjelesnu težinu i oblik tijela.
Najčešće se pojavljuju tijekom adolescencije i u većini slučajeva pogađaju žensku populaciju, no u posljednjih par godina porast se bilježi i kod muškaraca.
Čimbenici koji uzrokuju razvoj ovih poremećaja mogu se podijeliti na:
- biološke čimbenike (povijest oboljenja u obitelji, sklonost debljanju i sl.);
- psihološke čimbenike (perfekcionizam, emocionalna nestabilnost, nisko samopoštovanje, anksioznost, depresija, neuspješno suočavanje za zahtjevima iz okoline, poremećeni odnosi unutar obitelji, seksualno zlostavljanje u djetinjstvu);
- sociokulturološke čimbenike (pritisak društva, neprihvaćanje vlastitog tijela, prehrambena i farmaceutska industrija, “industrije ljepote”);
Najpoznatiji poremećaji hranjenja danas su: anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje. Osim ova tri postoje još ortoreksija i vigoreksija koji su posljednih godina sve rasprostranjeniji. Ortoreksija se odnosi na pretjeranu, patološku usredotočenost na zdravu hranu i kvalitetu pojedine namirnice, dok je za vigoreksiju karakteristična ovisnost o vježbanju koja se javlja iz pretjerane i opsesivne želje za perfekcijom.
Govoriti o poremećajima hranjenja znači podizati svijest o ovim premećajima i prepoznavanju njihovih simptoma što može uvelike olakšati liječenje, ali i prevenciju.
U tome su nam pomogle i mnoge slavne osobe koje su u javnost iznijele vlastitu priču i borbu s ovim tipom poremećaja (Jane Fonda, Princeza Diana, Lady Gaga, …).
U uvodnom tekstu radi se o poremećaju kompulzivnog prejedanja (binge eating) koji se svrstava se u poremećaje hranjenja po priručniku dijagnostičkih i statističkih kriterija za duševne poremećaje (DSM-5, 2013.g.) i označava kompulzivno konzumiranja velikih količina hrane u kraćem vremenskom periodu uz nemogućnost zaustavljanja i osjećaj gubitka kontrole. Kao osnovno obilježje ovog poremećaja smatraju se epizode prejedanja koje se pojavljuju najmanje jedan put u tjednu tijekom tri mjeseca. Da bi ovaj poremećaj bio dijagnosticiran potrebno je zadovoljiti sljedeće kriterije:
– Konzumiranje hrane u izrazito velikim količinama, veće od one koju bi većina osoba pojela u vremenskom razdoblju od 2 h
– Osjećaj gubitka kontrole nad jedenjem
– Prisutna neugodnost zbog jedenja
Uz već nabrojane kriterije, potrebno je zadovoljiti najmanje tri od sljedećih pet kriterija:
– Jedenje je puno brze od uobičajenog
– Jede se do osjećaja neugodne ispunjenosti
– Jedenje bez osjećaja gladi
– Jedenje bez prisustva drugih zbog osjećaja stida vezanog za količinu konzumirane hrane
Osjećaj koji se javlja nakon jedenja najčešće je gađenje prema samome sebi, depresija ili osjećaj krivnje.
Osobe koje su sklone razvoju ovog poremećaja obično su niskog samopouzdanja, emocionalno su ranjive, anksiozne ili depresivne, ili su to osobe koje su bile na strogim dijetama.
Hrana se koristi kao alat za reguliranje emocija, stresnih situacija i unutarnjeg nezadovoljstva.
Prejedanje je zapravo reakcija na podražaje iz okoline koji su percipirani kao opterećujući. Hrana koja se konzumira u epizodama kompulzivnog prejedanja bogata je mastima i ugljikohidratima što može potaknuti na otpuštanje serotonina u mozgu koji dovodi do kratkotrajnog osjećaja ugode.
Posljedice kompulzivnog prejedanja
Posljedice ovog poremećaja mogu biti tjelesne i psihičke naravi. Naime, osoba koja boluje od poremećaja kompulzivnog prejedanja može narušiti cjelokupno tjelesno zdravlje i postati sklonija razvoju kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tip 2, hipertenzije, nesanice, apnee, gastrointestinalnih bolesti i slično. Kvaliteta života ovih osoba može biti znatno smanjena što je popraćeno nezadovoljstvom vlastitim životom uz anksiozne ili depresivne tegobe. Poremećaj kompulzivnog prejedanja obično je u komorbiditetu s anksioznim i depresivnim poremećajem te poremećajem osobnosti s tim da anksioznost i depresija mogu biti uzroci, ali i posljedice.
Kako se boriti s kompulzivnim prejedanjem?
Kada se jedan put uđe u ovaj začarani krug izaći iz njega nije sasvim jednostavno. S obzirom da osobe pogođene ovim poremećajem imaju veliki osjećaj srama i straha od društvene stigme rijetko će same potražiti stručnu pomoć. Sposobne su vidljive simptome vješto skrivati od bližnjih što otežava rješavanje problema.
Međutim, rano otkrivanje može uvelike pomoći pri liječenju i terapije mogu smanjiti dugoročne zdravstvene i psihosocijalne probleme. U liječenju ovog poremećaja potreban je multidisciplinaran tim koji podrazumijeva nutricionističku, liječničku, psihološku, psihoterapeutsku pomoć te po potrebi i intervenciju liječnika drugih specijalnosti. No, kao i u svakoj vrsti poremećaja, pa i ovdje, veliku ulogu igraju psihološke odrednice pojedinca (npr., osobnost) stoga je potrebno svakoj osobi pristupiti na jedinstven način.
Za sve poremećaje hranjenja, pa i za poremećaj kompulzivnog prejedanja, može se reći da su jedan oblik autodestruktivnog ponašanja. Podizanje svijesti o ovim poremećajima i bolje poznavanje njihovih simptoma ima za cilj olakšati pristup adekvatnoj stručnoj pomoći onima kojima je to potrebno.
Kako prevenirati kompulzivno prejedanje?
Postoji niz načina na koji se ovaj poremećaj može prevenirati. Ono što je većini zajedničko to je rad na sebi, osobito na samokontroli. Evo nekoliko praktičnih savjeta za usvajanje samokontrole kada je riječ o prehrani.
- Planirajte svoje dnevne obroke
- Učite o prehrani i pojedinim namirnicama
- Razmišljajte o okusima pojedinih namirnica i uživajte u njima
- Osluškujte svoje emocije
- Volite svoje tijelo
- Budite iskreni prema sebi
- Pitajte se jeste li uistinu gladni i što vam se jede
- Zamijenite nezdrave grickalice zdravima poput orašastog ili suhog voća
- U trenutcima kada osjetite volju za „opuštanjem“ uz visokokaloričnu i slatku hranu otiđite u šetnju. Nakon povratka, preispitajte se i ako uistinu osjećate potrebu možete se nagraditi kockicom tamne čokolade, orašastim plodovima ili slično.
