U trenutačnoj situaciji svi smo barem na trenutak osjetili nelagodu i nesigurnost.
Prožimali su nas osjećaji bespomoćnosti i sigurno smo se zapitali što učiniti i kako izaći iz ove situacije. Život kakav poznajemo promijenio se. Društvene norme, naša svakodnevna rutina, navike i aktivnosti promijenile su se i nastavit će se mijenjati kako prolaze dani i tjedni.
Tri najčešća pojma koja su se uvukla u svakodnevni rječnik otkako je COVID-19 počeo utjecati na naše živote odnose se na socijalno distanciranje, samoizolaciju i pranje ruku.
Ta „nova stvarnost“ nesumnjivo nas je sve izbacila iz naše sigurne zone stavljajući nas u zonu nelagode. Sigurna zona („comfort zone“) definirana je kao psihološko stanje u kojem se osobe osjećaju ugodno i sigurno, plivaju u poznatom imajući kontrolu nad svojom okolinom.
U ovo vrijeme vladanja COVID-19 svakom pojedincu sigurna zona je postala sve samo ne sigurna. Ona se pretvorila u neizvjesnost, nelagodu pa čak i u tjeskobu i strah.
Međutim, i ovu nepoznatu zonu možemo pretvoriti u sigurnu i poduzeti mjere kako bismo izbjegli odlazak u potencijalno opasno područje. Jedan od načina je stvoriti navike u skladu s novim društvenim normama i indikacijama koje nam zdravstvene i ostale nadležne institucije sugeriraju. Osim toga, trebamo prihvatiti sadašnju situaciju, prilagoditi se novim životnim uvjetima te izvući iz njih ono najbolje. Bez obzira na okolnosti, još uvijek možemo biti ljubazni, paziti jedni na druge, pružiti podršku i pomoć onima kojima je potrebno.
Također, sada imamo priliku zahvaliti svima koji se nesebično trude i u ovim novim okolnostima neumorno rade kako bi se naši životi nastavili odvijati u koliko toliko normalnim uvjetima. Svi oni koji rade u trgovinama, poštama, bankama, policiji, civilnoj zaštiti, dostavljačkim službama, čistoći i sl., zaslužuju veliko poštovanje kao što to, naravno, zaslužuju i svi liječnici, medicinsko osoblje, farmaceuti, volonteri i dr. koji rade na tome kako bi spasili i zaštitili ljudske živote.
Ono što se od nas traži vrlo je jednostavno, ostati doma i biti ljubazni prema ljudima koji nesebično rade.
Jasno je da “ostani doma” ne znači isto za svih nas i da nakon nekoliko sati/ dana vjerojatno dolazi do nakupljanja negativnih emocija, nesuglasica i slično. No, i za to postoje rješenja koja nam mogu pomoći da se osjećamo bolje sami sa sobom i s drugima.
Primjerice, slušanje glazbe, čitanje knjige, gledanje filmova ili pak neka kreativna ili društvena igra može biti dobar izvor pozitivnih emocija koje omogućavaju razvoj osjećaja zadovoljstva i smirenosti. Osim toga, aktivnosti za koje inače nemamo vremena poput čišćenja, kuhanje novih jela, slaganja ili uređenja doma, također mogu ispuniti vrijeme i potaknuti osjećaj zadovoljstva u nama.
Upravo pozitivne emocije i osjećaj zadovoljstva u ovim teškim trenucima nešto čemu svi stremimo.
U ovim situacijama, također, možemo biti kreativni i razmisliti o svojim poslovima, međuljudskim odnosima, preispitati se, pronaći nova rješenja za probleme za koje smo mislili da su nerješivi. Pozitivan stav i stvaranje novih navika u ovim novim okolnostima može nas dovesti korak bliže našoj novoj sigurnoj zoni.
Vježbajući pozitivnost, uvodeći nove navike gradimo osobno zadovoljstvo koje će se potencijalno proširiti i na druge, ukućane i prijatelje.
Bitno je ne zaboraviti da smo svi u istoj situaciji i da je na nama kako ćemo ovo vrijeme iskoristiti za osobni i profesionalni rast, za poboljšanje odnosa unutar obitelji i zajednice. Čini se kako nas je najviše u ovoj situaciji pogodilo oduzimanje slobode koju smo imali, poput kako kretanja i susreta s drugima.
No, razmislimo li malo bolje možda nam je to bilo potrebno kako bismo ponovno naučili cijeniti ono što imamo i razmisliti o vlastitim izborima i odlukama koje često bez promišljanja donosimo.
Jer, naposljetku, izaći ćemo iz ove krizne situacije, vratit ćemo se u svoju sigurnu zonu i ritam života koji će se bez velikih prepreka odvijati i izvan naša četiri zida i vjerojatno katkad postaviti pitanje kako smo proveli ovo vrijeme.
Pošalji ili podijeli na: