Gledam ljude oko sebe prijatelje, poznanike i sve češće razmišljam o njihovim životima pri tome ne zaboravljajući svoj. Nekako mi se u zadnje vrijeme nameće misao da većina nas živi u iluziji.
Iluzija je da posjedujemo nekretnine, poziciju, zdravlje, partnera i sve one trivijalnosti zbog kojih se osjećamo moćno ili nemoćno. Ono što je jedina istina je činjenica da smo dobili punomoć kako bi se koristili svime što imamo do trenutka kada ta ista punomoć izgubiti valjanost.
Kada će se to desiti i u kojim okolnostima to nitko od nas ne zna. Možda je i bolje tako jer bi zasigurno neki pomislili, koji je smisao svega što mislim mi pripada?
Objektivno sve ono što posjedujemo vezano je uz ovaj trenutak. Ostalo je na žalost privid. Dani mogu biti dobri, sjajni ili savršeni kakav će biti Vaš dan ovisi o Vašem odabiru.
Netko će reći kako mogu za današnji dan tvrditi da je fantastičan kada mi se od jutra dešavaju neprilike. Slažem se, ali u konačnici o Vama ovisi na koji način gledate na te neprilike.
Nekada su neprilike, patnja koja proizlazi iz neprilika i problema put koji nam je zadan da bi promijenili svoj odnos prema ljudima, savladali neku novu lekciju ili promijenili obrasce ponašanja. Za promjene nikad nije kasno koliko god da Vam se navedena izjava čini ofucano i poznato.
Promjene se zbivaju iz unutra, možemo kriviti okolnosti, prošla iskustva, traume iz djetinjstva istina je samo jedna. Mi smo ti koji možemo učiniti promjene, nadati se boljem čineći dobro sebi i drugima.
U životu se užasavamo gubitaka bilo da se odnose na poslovni ili privatni život.
Postoji jedna prispodoba o kralju koji je imao dva sokola. Jedan je sokol tijekom dresure galopirajućom brzinom napredovao u letu dok je drugi uz sve talentirane i iskusne instruktore odbijao promijeniti obrasce ponašanja. Nezainteresirano je sijedio na grani pokazujući da ga ništa ne interesira i da je sve što se ulaže u njegovu promjenu nevažno. .
Jednog dana kralj je ostao u čudu kada je ugledao nezainteresiranog sokola kako leti u visinu. Zatražio je da upozna instruktora koji je uspio učiniti ono što nije nikome pošlo za rukom. Na upit kako se to desilo, dobio je kratak odgovor. Nije to nikakvo čudo, izjavio je instruktor, naprosto sam odrezao granu na kojoj je sokol sijedio i on se vinu nebu pod oblake.
Ponekad je dobro da nam odrežu granu koja nam daje osjećaj sigurnost, samo tako možemo otkriti svoje potencijale i snage koje imamo duboko skrivene .
I ne zaboravite na kraju dana obavezno zahvaliti na danu. Uvedite naviku zahvaljivanja.
Nije dovoljno samo biti zahvalan i prepoznati sve ono što imamo, treba istovremeno biti brutalno iskren prema samome sebi i kontinuirano popravljati ono što znamo da može i treba biti bolje ili drugačije u našim životima.
Nemojte biti poput broda koji je usidren u luci, brod treba ploviti, plovite vjerujući da možete podariti danu najbolje od sebe. Redovito definirajte ciljeve dana , neka budu raznoliki kao što je dan raznolik. Prihvatite uspone i padove u danu i na kraju dana zahvalite na onome što se dobili i eventualno izgubili.
Jučer je prošlost, budućnost je nepoznata, sadašnji trenutak je stvaran.
Novi dan je poklon za teško bolesnog, teret za zlovoljnog i bahatog, prilika za zahvalnog i poniznog.
Carpe diem,
Vaša Dubravka 🙂
Pošalji ili podijeli na: