Neke torte su desert. A neke su – modni komad u svijetu slastica. CakeMe torte nisu prepoznatljive samo zato što osvajaju na prvi pogled, nego zato što spajaju snažno poduzetništvo i estetiku koja budi emociju.
CakeMe torte su osjećaj – onaj trenutak kad se u odrasloj ženi probudi ona mala djevojčica koja je rasla uz bajke. I sretna je, jer vidi da čarolija nije nestala – samo je odrasla s njom. I danas se, u svojoj najljepšoj verziji, može poslužiti na tanjuru.
Iza tog “wow” trenutka stoji Sabrina Herak Smoković, rodom iz Poreča – poduzetnica koja je oko jedne ideje izgradila brend s potpisom, jakim standardima i prepoznatljivim stilom. Ono što javnost vidi je gotova torta, ali iza kulisa su odluke, procesi, kapaciteti, komunikacija, planiranje i disciplina – sve ono što čini razliku između hobija i ozbiljnog posla.
Ono što nas je posebno oduševilo u ovoj poduzetničkoj priči jest to što je krenula pomalo obrnuto od “pravila”. Umjesto da se koncept prvo razradi do najsitnijih detalja pa tek onda izađe na tržište, CakeMe je najprije krenuo kao realizacija – rad, proizvod, reakcija – a tek se onda u hodu gradio brend, istraživale potrebe, brusio potpis i nadograđivali standardi.
Taj put, od stvaranja do brendiranja, zvuči kao kombinacija intuicije i poduzetničkog duha – a nas zanima kako ga Sabrina, poduzetnica i vlasnica ovog brenda, vidi iz svoje perspektive. Zanimalo nas je tko je Sabrina koja stoji iza brenda, ali i kako razmišlja o poslu, rastu i održivosti – i, naravno, što je točno “tajna” torti koje osvajaju društvene mreže.
Sabrina, znamo da ste iz Poreča i da iza brenda CakeMe stoji žena koja je radom, disciplinom i upornošću stvorila nešto prepoznatljivo. Kakva je Sabrina privatno, bez filtera – što bismo o vama voljeli znati?
Bez filtera – ja sam poprilično tvrdoglava i izrazito uporna osoba. Veliki sam radoholičar, temperamentna po prirodi i gotovo stalno u pokretu. Ako sam kod kuće i mirujem, to obično znači da nešto nije u redu.
Volim dinamiku, stvaranje i osjećaj da se stvari oko mene kreću naprijed. Na pragu sam tridesete i iza sebe već imam popriličan profesionalni put. Diplomirala sam filmsku i kazališnu produkciju, radila na filmovima, predstavama i reklamama te s 23 godine osnovala vlastitu produkcijsku kuću. Paralelno sam se educirala u području digitalnog marketinga, distribucije filmova, a zatim i slastičarstva, jer me oduvijek privlačilo spajanje kreativnosti i konkretne realizacije ideja.
Volim eksperimentirati, iskušavati se u različitim ulogama i stalno pomičem vlastite granice – ponekad i više nego što je razumno. Upravo iz tog nemira i potrebe za stvaranjem nastao je CakeMe. Za mene je to mala osobna pobjeda i dokaz da se upornost, disciplina i doza “ludosti” na kraju zaista isplate.
Kad vas prijatelji i bliske osobe opisuju, koja je jedna osobina koju uvijek kažu za vas – i je li to ista Sabrina koju ljudi vide kroz CakeMe?
Kad me moji najbliži opisuju, gotovo uvijek kažu: “ti nisi normalna”. I iskreno – kad to čujem, znam da sam na pravom putu. To najčešće znači da radim previše stvari odjednom, da idem korak dalje nego što se očekuje i da se ne bojim vlastite energije ili ambicije.
Mislim da ljudi kroz CakeMe vide vrlo sličnu, gotovo istu Sabrinu kakva sam i privatno.
U CakeMe vas dočekuje Sabrina dobre volje, s osmijehom na licu, puno entuzijazma i malo kaosa – i takva sam i izvan posla. Ne volim glumiti uloge, pa je CakeMe zapravo produžetak mene same: iskren, emotivan, energičan i pomalo nekonvencionalan.
Mnogi brend najprije planiraju na papiru, a vi ste krenuli iz prakse i gradili ga u hodu. Je li to bila intuicija, poduzetnički impuls ili splet okolnosti? Je li za to trebalo hrabrosti?
Mislim da je CakeMe nastao kao kombinacija snažne intuicije, poduzetničkog impulsa i spleta okolnosti. Osim onog unutarnjeg osjećaja da je trenutak “pravi”, mora postojati i spremnost na rad, rizik i – ruku na srce – malo sreće.
CakeMe sam pokrenula prije dvije godine, u trenutku kada sam svjesno napravila rez s dotadašnjim životom. Prestala sam se baviti produkcijom i odlučila eksperimentirati – sa sobom, s radom i s idejom da nemam što izgubiti. To mi je dalo slobodu da krenem bez straha od savršenstva. Vodila sam se filozofijom “fake it till you make it” – CakeMe je od prvog dana izgledao kao ozbiljan, registriran brend, iako je u stvarnosti iza cijelog Instagram profila stajala jedna osoba koja je prvi put držala pjenjaču u ruci i pekla torte u stanu od 12 kvadrata.
Gledajući iz današnje perspektive, za taj pothvat je definitivno trebalo hrabrosti – ali tada toga nisam bila svjesna. Upravo zato mislim da su najiskreniji i najzdraviji počeci često oni u kojima ne znaš sve unaprijed. CakeMe se nije rodio na papiru, nego u praksi, kroz pogreške, pokušaje i rast u hodu. Danas taj put vidim kao veliku prednost – jer je brend rastao zajedno sa mnom, autentično i bez kalkulacija
Koju emociju želite da ljudi osjete kad otvore kutiju, i koje se žene najčešće prepoznaju u vašim tortama?
CakeMe od samog početka ima vrlo jasnu ciljanu skupinu – mlade djevojke, trendsetterice, one malo otkačene, samosvjesne i hrabre u izražavanju vlastitog stila. To su žene koje vole estetiku, detalje i osjećaj da su sebi važne.
Emocija koju želim probuditi počinje još prije same torte – u trenutku kada osoba uđe u prostor po svoju narudžbu. Želim da osjeti uzbuđenje, nalet pozitivne energije i onaj osjećaj “ovo je za mene”. A kad se kutija otvori, cilj je kratki bijeg iz svakodnevice – mali moment čarolije, luksuza i radosti koji si osoba poklanja sama sebi ili nekome koga voli.
CakeMe torte često biraju žene koje prepoznaju sebe u tom vibeu – slave rođendane, uspjehe, prekide, nove početke ili jednostavno činjenicu da su preživjele težak tjedan. To nisu samo prigode, nego stanja – samopouzdanje, razigranost, nježnost i snaga u isto vrijeme. CakeMe nije samo torta, nego poruka: slavim sebe i svoj trenutak.
Svi vide lijepu stranu posla, ali rijetko tko vidi stvarnost rada iza brenda. Što vam je u tom dijelu najzahtjevnije, gdje je najveći stres i kako danas izgleda vaš radni dan? Imate li svoj “recept” da ne izgorite?
Iza svake lijepe torte stoji puno nevidljivog rada. Moj radni dan počinje već u 6:30, a oko 7:30 sam u prostoru gdje kreće cjelodnevni rad – često 12 i više sati na nogama. U tom vremenu paralelno sam i slastičarka, i administratorica, i logistika, i komunikacija s klijentima. Izrađujem torte, odgovaram na upite, organiziram isporuke, idem u nabavu, vodim brigu o higijeni i čistoći prostora – sve u isto vrijeme.
Moj “recept” da ostanem mirna i ne izgorim je kretanje. Gotovo svaki dan pokušavam otići na trening – bilo da je riječ o teretani ili plesu. To je moj ispušni ventil i jedini sat u danu kada ne postojim kao poduzetnica, nego samo kao osoba. Bez tog balansa, ovaj posao dugoročno ne bi bio održiv.
U početku je taj tempo bio izrazito zahtjevan, i fizički i psihički, ali s vremenom sam se prilagodila. Najveći stres uvijek dolazi iz straha da neću stići sve obaviti u jednom danu. Posla je puno, distrakcija još više, a odgovornost je stalna jer iza svake narudžbe stoji nečije očekivanje i važan trenutak.
Kupci često dolaze s vlastitim željama za torte. Koji je vaš nepregovarački potpis i što vam je ključno u dogovoru s kupcima?
Najvažnije mi je da se u dogovoru poklopimo energetski i estetski. Kad postoji povjerenje i sloboda stvaranja, rezultat je onaj trenutak kad svi znamo da je – to je to.
Okus je ono zbog čega se ljudi vraćaju. Kako biste opisali “CakeMe okus” i što vam je najvažnije kod okusa i tekstura?
Iako je vizual prvi koji privuče pažnju, okus je ono zbog čega se ljudi vraćaju. “CakeMe okus” bih opisala kao balans – svaka torta ima jasnu, prepoznatljivu bazu, ali i jedan neočekivani wow moment. To može biti kontrast slatkog i kiselkastog, poput čokoladne torte s višnjom, ili igra tekstura koja iznenadi već na prvom rezu.
Kod kombinacije okusa najvažniji mi je doživljaj – da torta nije samo lijepa, nego i zanimljiva za nepce. Volim da iznenađenje postoji i iznutra i izvana, da svaki sloj ima svoju ulogu i da se teksture međusobno nadopunjuju. Kao i kod vizuala, i kod okusa se vodim intuicijom, ali i osjećajem mjere – da sve zajedno ostane skladno, pamtljivo i poželjno za još jedan zalogaj.
Kad netko prvi put naručuje, koje informacije vam najviše pomažu da odmah “uhvatite” i dizajn i vibe?
Najviše mi pomažu osnovne informacije poput prigode i godina slavljenika, ali vrlo brzo jednako važni postaju i ton komunikacije te način na koji mi se osoba obraća.
Iskreno, svaku osobu vrlo brzo “pročitam” – već iz nekoliko poruka može se naslutiti kakav vibe traži, koliko želi sudjelovati u procesu i koliko mi prepušta kreativnu slobodu. Što se bolje energetski i estetski poklopimo na početku, to je manje poruka kasnije i rezultat je prirodniji i točniji. Taj osjećaj razumijevanja klijenta mi je ključan da dizajn sjedne odmah – bez previše objašnjavanja.
Informacija koja će biti korisna svima koji razmišljaju o naručivanju: koliko unaprijed je idealno naručiti – i koja su to očekivanja kupaca koja zvuče moguće, ali u praksi jednostavno nisu realna?
Uvijek savjetujem da se torta naruči barem tjedan dana unaprijed. Vikendi se pune izuzetno brzo i tada je organizacija najzahtjevnija. Tijekom tjedna ponekad mogu prihvatiti i narudžbe u kraćem roku, od danas na sutra, ali to nastojim izbjegavati.
Najveći izazov kod last-minute upita često je to što kupci tada još nemaju jasnu ideju što žele – bez definirane prigode, vibe-a ili vizije. Iako na prvu zvuči izvedivo, u praksi takve narudžbe rijetko rezultiraju najboljim mogućim ishodom, ni za mene ni za klijenta. CakeMe torte zahtijevaju vrijeme, planiranje i međusobno razumijevanje.
Zato uvijek naglašavam da je dobra priprema ključna. Kad klijent zna što slavi i prepusti mi kreativnu slobodu unutar CakeMe stila, rezultat je daleko bolji – i upravo takva iskustva želim stvarati.
Gdje je pick-up u Zagrebu i kako izgleda preuzimanje? Imate li neki savjet za transport torte u automobilu kako bi sve prošlo glatko?
Pick-up za CakeMe u Zagrebu nalazi se na Vrbiku, na adresi Zeleni trg 3a. Preuzimanje je isključivo po dogovoru – kupci dolaze u unaprijed dogovoreno vrijeme, preuzmu tortu i sve ide brzo i jednostavno. Volim da proces bude bez komplikacija, a to uključuje i točnost jer kašnjenja mogu poremetiti cijeli raspored izrade.
Što se transporta tiče, uvijek savjetujem da se torta u automobilu smjesti ispod prednjeg sjedala – to je najstabilnije mjesto, ravno je i najmanje podložno pomicanju. Uz mirnu vožnju, sve prođe glatko i torta sigurno stigne na svoje odredište.
Koji su koraci u radu koje nikad ne preskačete, čak ni kad je tempo ubrzan – jer znate da bez njih brend gubi ono najvažnije?
Postoje tri stvari koje nikada ne preskačem, bez obzira na tempo. Prva je dosljednost u kvaliteti – svaki CakeMe mora izgledati i okusom opravdati očekivanja, bez iznimki. Druga je energija kojom dočekujem ljude. Koliko god dan bio naporan, važno mi je da svatko tko dođe po tortu osjeti pozitivu i da se osjeća dobrodošlo.
Treća stvar je ostajanje vjerna vlastitom stilu. Ne podliježem trendovima ako ne pripadaju CakeMe svijetu. Upravo ta autentičnost je ono što brend čini prepoznatljivim i zbog čega ljudi dolaze s povjerenjem, a ne samo po tortu.
Na kraju dana, CakeMe nije samo proizvod – to je iskustvo. A iskustvo se gradi upravo kroz te sitnice koje se ne vide na prvi pogled, ali se itekako osjete.
Kad se nađete pred izborom između većeg broja narudžbi i mirnijeg, održivog procesa, što danas birate – i kako donosite tu odluku? Kad morate birati između “više narudžbi” i “više mira u procesu”, gdje ste danas – i kako donosite tu odluku?
Iskreno, još sam uvijek na strani više narudžbi. Iza romantike poduzetništva stoje vrlo konkretne brojke – računi koje treba platiti, ulaganja u prostor, brend, nove strojeve i marketing. Imam velike apetite kada je rast u pitanju i stalno reinvestiram u CakeMe, jer vjerujem u dugoročnu viziju.
Troškovi poduzetništva su veliki i to je realnost o kojoj se rijetko govori, pogotovo kada posao izgleda lijepo izvana. Ovu fazu doživljavam kao period intenzivnog rada i gradnje temelja. Svjesna sam da mir u procesu dolazi kasnije – kad sustav postane stabilniji i kad odgovornost više ne nosi samo jedno ime.
Danas odluku donosim racionalno, ali s jasnom namjerom: radim puno sada kako bih si kasnije mogla priuštiti slobodu, selektivnost i mirniji tempo. ✨
Kad razmišljate o budućnosti, koji vam se smjer razvoja trenutačno čini najprivlačnijim – veći prostor, tim, novi proizvodi, suradnje, edukacije ili nešto sasvim treće?
Trenutno sam tek zakoračila u novi prostor i još uvijek uživam u tom osjećaju da se sve napokon posložilo. Taj korak mi je donio novu energiju i dao mi osjećaj širine – i doslovno i simbolično. Sljedeće što mi je prirodno na redu jest širenje tima, jer bez toga daljnji rast dugoročno nije održiv.
Paralelno s time, napokon si stvaram prostor za ono što mi je uvijek bilo važno – usavršavanje vlastitih vještina i razvoj novih proizvoda. Veseli me ideja da mogu usporiti tamo gdje treba, a biti kreativna ondje gdje najviše volim. Otvorena sam i za suradnje i edukacije, jer vjerujem da se najzanimljivije stvari događaju kad se spoje različite energije.
A poznavajući sebe – vrlo je moguće da se uz sve to rodi i još jedan brend. Ne zato što moram, nego zato što jednostavno ne znam drugačije. ✨💗
Postoji li neka ideja za CakeMe koja vas osobno posebno veseli, a koju biste voljeli jednom ostvariti?
Imam nekoliko želja koje još držim za sebe, ali ono što me trenutno najviše veseli je ideja da CakeMe postane više od mjesta gdje se samo preuzima torta. Voljela bih da se oko brenda stvori osjećaj malog svijeta – prostora za druženja, radionice, spontanost i kreativne susrete.
Privlači me ideja da CakeMe s vremenom postane mjesto gdje se slave male i velike pobjede, ali i prostor koji potiče žene da stvaraju, surađuju i budu vidljive. Bez velikih najava i pritiska, više organski i intuitivno – onako kako je i CakeMe nastao.
Za sada neka to ostane kao tiha želja. Ali iskustvo me naučilo da se takve ideje, kad im dam dovoljno vremena i pažnje, vrlo često same pretvore u stvarnost. ✨💗
Za kraj, imate li neku priču uz tortu koju ste napravili baš posebno – nešto drugačije, neočekivano ili emocionalno važno – zbog čega vam je ostala u pamćenju?
Ima ih nekoliko, ali jedna mi se posebno urezala u pamćenje. Radilo se o torti koja je naručena bez puno detalja, uz samo jednu napomenu – da je namijenjena osobi koja je prošla težak period i da joj treba nešto što će joj barem na trenutak vratiti osmijeh. Nisam znala cijelu priču, ali sam osjetila odgovornost da ta torta nosi nešto više od estetike.
Kad je osoba došla po tortu i vidjela je, rasplakala se. Rekla mi je da joj je to bio prvi put nakon dugo vremena da se osjetila viđeno i da je netko napravio nešto samo za nju.
U tim trenucima shvatiš da ne radiš samo slastice, nego sudjeluješ u nečijem životnom trenutku – često važnijem nego što si mogao pretpostaviti.
Takve situacije su me naučile da torta može biti i poruka, i utjeha, i mali znak pažnje. I upravo zbog tih trenutaka, bez obzira na umor i tempo, znam zašto radim ovo što radim. 💗🍰
Pošalji ili podijeli na: